Vremenska prognoza je nekada bila jednostavna, smirena javna usluga. Uključite televizor ili radio, meteorolog vam objasni kretanje vazdušnih masa, saznate hoće li vam sutra trebati kišobran i nastavite sa svojim danom. Nije bilo drame, nije bilo skočnih reklama i niko nije pokušavao da vam proda pretplatu da biste saznali da li će za petnaest minuta pasti tri kapi kiše.

Danas, ako otvorite AccuWeather, dočekuje vas vizuelni haos koji više liči na komandnu tablu za proglašenje vanrednog stanja nego na meteorološki servis. Crveni alarmi, apokaliptični naslovi, dramatična upozorenja i brojači koji odbrojavaju minute do navodnih nepogoda.

AccuWeather je postao savršen primjer kako se bazična prirodna pojava može pretvoriti u mašinu za zastrašivanje i izvlačenje profita. Kada kompanija shvati da smiren i tačan izvještaj ne donosi dovoljno klikova, jedini način da održi pažnju jeste stalno podizanje tenzije. Svaka ljetna kiša postaje potencijalna superćelijska oluja, svaki pad temperature se najavljuje kao polarni udar, a običan vjetar dobija dramatične grafičke animacije.

Parazitiranje na novcu poreskih obveznika

Malo ko od običnih korisnika zna odakle zapravo dolaze podaci koje AccuWeather tako velikodušno prikazuje na svojim šarenim mapama.

Meteorološki sateliti, radarski sistemi, mjerne stanice u okeanima i složeni superkompjuterski modeli ne pripadaju privatnim kompanijama. Njih finansiraju države i građani kroz poreze, preko javnih agencija kao što su američka Nacionalna okeanska i atmosferska administracija (NOAA), evropski EUMETSAT ili nacionalni hidrometeorološki zavodi.

AccuWeather uzima te javne, besplatne podatke, prepakuje ih u sopstvenu aplikaciju, prelijepi ih gomilom reklama i onda ih prodaje nazad tim istim građanima.

To samo po sebi ne bi bilo toliko sporno da kompanija decenijama nije aktivno radila na gušenju javnih servisa. Vrhunac tog licemjerja desio se kada su čelnici AccuWeathera otvoreno lobirali u američkom Kongresu za zakone koji bi državnim službama zabranili da besplatno dijele detaljne prognoze sa građanima putem interneta. Cilj je bio jednostavan i brutalan: osakatiti javnu meteorološku službu kako bi građani bili prisiljeni da koriste privatne, komercijalne aplikacije.

Kada privatna korporacija pokuša da vam zabrani pristup informacijama koje ste već platili kroz porez, samo da bi vam ih ponovo naplatila, tu prestaje svaka priča o slobodnom tržištu i počinje otvoreni korporativni reket.

Nauka protiv marketinga: Iluzija preciznosti

Jedna od najgorih stvari koje je AccuWeather uveo u javni prostor jeste potpuno degradiranje meteorologije kao nauke zarad jeftinog marketinga.

Svaki ozbiljan meteorolog, fizičar atmosfere ili istraživač reći će vam istu stvar: atmosfera je haotičan sistem. Pouzdana, deterministička vremenska prognoza za tačnu lokaciju fizički je nemoguća za period duži od sedam do deset dana. Sve preko toga spada u domen klimatoloških trendova i statističke vjerovatnoće, a ne precizne najave.

Šta radi AccuWeather? Oni bez trunke srama nude prognoze za 45 ili čak 90 dana unaprijed. Oni vam mrtvi hladni prikazuju kolika će temperatura biti i hoće li padati kiša na određeni utorak za dva mjeseca.

To je čista prevara i pseudonauka. To nema nikakve veze sa prognoziranjem, već sa popunjavanjem prostora na ekranu kako bi korisnici kliktali dok planiraju godišnje odmore ili proslave. Prodavati ljudima iluziju sigurnosti na osnovu naučno neutemeljenih podataka nije samo neprofesionalno, već i direktno štetno za razumijevanje načina na koji priroda i nauka funkcionišu.

Ista stvar važi i za njihove famozne alate koji vam navodno u minut govore kada će početi pljusak. Stvara se privid apsolutne kontrole i preciznosti u svijetu koji je po svojoj prirodi nepredvidiv.

Skandali sa praćenjem i narušavanjem privatnosti

Ako mislite da je cijena korišćenja besplatne verzije aplikacije samo gledanje dosadnih banera za osiguranja i automobile, varate se.

Prije nekoliko godina otkriveno je da je AccuWeatherova mobilna aplikacija na iOS uređajima slala podatke o tačnoj lokaciji korisnika trećim stranama, čak i onda kada su korisnici izričito u podešavanjima odbili dijeljenje lokacije. Podaci o ruterima i mrežnim identifikatorima korišteni su za zaobilaženje sigurnosnih postavki telefona kako bi se profilisaoci ponašanja domogli informacija o tome gdje se krećete.

Da li je zaista potrebno da kompanija koja vam samo treba reći da li vani sija sunce zna svaki vaš korak, prati vaše navike i te podatke preprodaje oglašivačima?

Meteorološke aplikacije su postale jedni od najagresivnijih digitalnih špijuna na našim telefonima. Koristeći prirodnu potrebu čovjeka da provjeri vrijeme prije nego što izađe iz kuće, one u pozadini neprestano usisavaju telemetriju i trguju našim kretanjem.

Vrijeme je da se vratimo javnim servisima

AccuWeather je ogledalo svega onoga što nije u redu sa modernom digitalnom ekonomijom. Uzeli su javno dobro, podatke koje generiše čitava planeta i naučna zajednica, ogradili ga profitnim zidom, začinili ga vještačkom panikom, lažnom preciznošću i invazivnim praćenjem.

Rješenje ovog problema je zapravo vrlo jednostavno. Treba obrisati aplikacije koje od atmosferskih prilika prave rijaliti program i vratiti se izvorima koji ne žive od senzacionalizma.

Nacionalni hidrometeorološki zavodi, otvorene platforme bez reklama i neprofitni servisi nude potpuno iste, a često i znatno tačnije podatke, bez potrebe da vam usput ukradu lokaciju ili vas ubijede da se bliži smak svijeta svaki put kada se na horizontu pojavi sivi oblak. Nebo pripada svima nama, i krajnje je vrijeme da prestanemo plaćati privatnim posrednicima da nam kažu šta se na njemu dešava.

IZVOR: AccuWeather