Fatalna Prijedorčanka. Već sama sintagma govori dovoljno. Kad mediji nekome zalijepe takav nadimak, znate da nećete dobiti običnu crnu hroniku nego serijal. I zaista, Dajana Radošljević iz Prijedora već godinama živi taj serijal, od akcije Roma 2024. godine, preko tramvaja u Zagrebu i akcije Sparta prošle jeseni, do posljednjeg vikenda u Banjaluci. Ono što me je natjeralo da zastanem kod ove posljednje vijesti nije to što je ponovo uhapšena zbog kokaina. To je, nažalost, postalo očekivano. Zanimljiv mi je onaj drugi dio rečenice, onaj koji portali nazivaju neočekivanim obratom, a to je da je puštena uz prekršajnu prijavu.

Mislim da se upravo tu lomi cijela priča i da vrijedi razdvojiti šta je pravo, šta je medijski narativ i šta je naša kolektivna reakcija na sve to.

Šta se zapravo dogodilo u Banjaluci

Prema saopštenju Policijske uprave Banjaluka od 31. avgusta 2026. godine, za vikend su uhapšene tri osobe, L. B. iz Srbije, D. R. iz Prijedora i M. T. iz Banjaluke. Kod Prijedorčanke D. R., za koju mediji nedvosmisleno navode da je riječ o Dajani Radošljević, pronađena je, kako policija formulira, određena količina bijele praškaste materije koja svojim izgledom asocira na opojnu drogu kokain.

U skladu sa Zakonom o proizvodnji i prometu opojnih droga, protiv nje je podnesena prekršajna prijava i puštena je na slobodu. Nema pritvora, nema krivične prijave, nema spektakularnog zadržavanja. Samo papir koji u našem sistemu znači da je riječ o posjedovanju manje količine za vlastitu upotrebu.

I tu mnogima zastane mozak. Kako ista osoba jednom završi u pritvoru na mjesec dana, a drugi put ode kući sa prekršajnim nalogom, za istu drogu. Da bih objasnio zašto to nije nužno nelogično, moram kratko ući u pravni dio, jer bez njega ova priča izgleda kao čisti nepotizam ili sprdnja sa zakonom, a istina je nijansiranija.

Zašto je jednom krivično djelo, a drugi put prekršaj

U Bosni i Hercegovini, kao i u Republici Srpskoj, zakon pravi jasnu razliku između dva pojma, posjedovanja radi uživanja i posjedovanja radi stavljanja u promet, odnosno neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga.

Ako kod nekoga pronađu veću količinu, vagu, kesice, spisak kupaca, veću količinu novca, telefone sa porukama o prodaji, onda tužilaštvo ide na krivično djelo. Tu se određuje pritvor, ide istraga, prijeti se zatvorom. Takav je bio slučaj u oktobru prošle godine kada je Radošljevićeva uhapšena u akciji Sparta. Tada je mjera bila jednomjesečni pritvor, što jasno govori da je kvalifikacija bila teža.

Ako kod nekoga pronađu malu količinu, bez ikakvih indicija da je prodaje, onda se to tretira kao prekršaj. To u praksi znači novčana kazna, eventualno upućivanje na liječenje, ali ne i zatvor. I upravo to se sada dogodilo. Policija je procijenila da količina i okolnosti ne opravdavaju krivičnu prijavu.

Moj problem sa ovim nije sama pravna logika, ona je jasna i postoji u skoro svim evropskim zakonodavstvima. Moj problem je kako se ta logika primjenjuje selektivno i kako javnost o njoj gotovo ništa ne zna, pa svako različito postupanje doživljava kao dokaz korupcije ili povlaštenosti.

Ne mogu se oteti utisku da nam fali javno objašnjenje. Policija kaže određena količina. Kolika. Gram, dva, pet. To nije nebitan detalj. Granična količina odlučuje hoće li neko biti kriminalac ili prekršilac. A mi tu informaciju nikad ne dobijemo, pa ostajemo da nagađamo i da punimo komentare teorijama zavjere.

Od kozmetičkog salona do tramvaja u Zagrebu, kako se gradi lik fatalne

Dajana Radošljević nije postala vijest samo zbog droge. Mediji godinama grade njen lik kroz nekoliko upečatljivih sličica, Prijedorčanka, vlasnica kozmetičkog salona u Zagrebu, luksuzna putovanja, skupa odjeća, more, jahte, a onda naslov preko cijele stranice, pretukla vozača tramvaja u Zagrebu u avgustu prošle godine.

Taj incident joj je donio regionalnu prepoznatljivost. Nije više bila samo djevojka iz hronike, postala je lik. Fatalna. A fatalna u našim medijima znači lijepa, drska, bogata, problematična i stalno na ivici zakona. To je kombinacija koja garantuje klikove.

Primijetio sam da se svaki njen novi slučaj automatski veže za prethodne, pa tako i ovaj tekst u Srpskainfo podsjeća na akciju Roma iz 2024. i akciju Sparta iz oktobra. To je novinarski legitimno, daje kontekst, ali stvara i efekat serijala u kojem publika čeka sljedeću epizodu. U takvoj atmosferi činjenica da je ovaj put dobila samo prekršajnu prijavu djeluje kao antiklimaks. Očekivali smo lisice i pritvor, dobili smo nalog i odlazak kući.

I tu dolazimo do ključnog pitanja, da li bi iko primijetio ovu prekršajnu prijavu da nije riječ o fatalnoj Prijedorčanki. Da je na njenom mjestu bila neka anonimna dvadesetpetogodišnjakinja iz Banjaluke sa dva grama kokaina u torbici, da li bi to iko objavio. Sigurno ne. A upravo zato ovaj slučaj vrijedi analizirati, jer pokazuje kako funkcioniše dvostruki sistem, jedan za anonimne i jedan za poznate.

Moj stav, nije problem prekršaj nego poruka koja se šalje

Ja ne mislim da je problem što je neko ko je uhvaćen sa malom količinom droge za ličnu upotrebu kažnjen prekršajno. Naprotiv, mislim da je to ispravan pravac. Puniti zatvore konzumentima nikada nije riješilo problem ovisnosti. Svaka ozbiljna politika prema drogama danas pokušava razlikovati ovisnika od dilera i kažnjavati ih različito.

Moj problem sa ovim slučajem je nešto drugo, a to je utisak potpune nepovezanosti između onoga što osoba radi i onoga što joj se dešava poslije.

Pogledajte hronologiju. 2024. hapšenje u akciji Roma zbog droge. 2025. incident u Zagrebu sa fizičkim napadom. Oktobar 2025. hapšenje u akciji Sparta zbog kokaina i pritvor. Avgust 2026. ponovo kokain u Banjaluci. Između svega toga, Instagram pun luksuza, putovanja, skupih torbi i savršenih fotografija s mora. I svaki put ista matrica, hapšenje, naslovi, puštanje, povratak starom životu.

Ne tvrdim da je ona diler. To treba da utvrdi istraga, ne ja. Ali ako je neko više puta uhvaćen sa kokainom, a svaki put se vrati istom načinu života i istom krugu, onda prekršajna prijava, ma koliko pravno ispravna bila, ne šalje nikakvu poruku. Ni njoj, ni onima koji je prate i idealizuju.

I ovdje se postavlja pitanje koje originalni članak uopće ne otvara, a moralo bi se otvoriti. Šta radi sistem osim što broji grame i piše prijave. Da li je iko toj djevojci ponudio obavezno liječenje, savjetovanje, mjeru bezbjednosti, bilo šta što bi prekinulo krug. Ili je sistem zadovoljan time što je formalno odradio posao, lupio pečat prekršaj i pustio je da do sljedećeg vikenda ponovo pozira na jahti.

Druga strana priče, zašto prekršaj može biti i milost i zamka

Da budem pošten, postoji i druga strana. Krivično gonjenje za svaki gram droge stvorilo bi od pravosuđa fabriku predmeta u kojima bi najveći dio resursa otišao na konzumente, a ne na organizovane mreže koje drogu uvoze i prodaju. U tom smislu, prekršajni model je racionalniji i humaniji.

Takođe, ne smijemo zaboraviti prezumpciju nevinosti. Bijela praškasta materija koja asocira na kokain nije isto što i vještačenjem potvrđen kokain. Policija na terenu ne vještači drogu, ona je oduzima i šalje na analizu. Prekršajna prijava se piše na osnovu indicija, a konačnu riječ daje laboratorija. Zato je i logično da se ne ide odmah na tešku kvalifikaciju.

Ali upravo zato što je sistem tako postavljen, on mora biti transparentniji. Ako je riječ o maloj količini, recite da je riječ o maloj količini. Ako je vještačenje pokazalo da i nije bila droga, recite i to. Ovako dobijamo senzacionalistički naslov, fatalna Prijedorčanka uhapšena zbog kokaina, pa onda ispod mali pasus da je puštena uz prekršajnu prijavu, bez ikakvog objašnjenja. Publika ostaje zbunjena i ljuta, a povjerenje u institucije dodatno pada.

Šta ovo govori o nama, a ne samo o njoj

Meni je posebno zanimljiv komentar koji se provlači ispod svake ovakve vijesti, a glasi otprilike ovako, ma njoj niko ništa ne može, vidi se koliko para ima. Taj komentar nije bez osnova, ali je i opasan jer pokazuje koliko smo navikli da pravdu mjerimo količinom novca na fotografiji, a ne slovom zakona.

Dajana Radošljević vješto koristi tu logiku. Njen Instagram nije slučajan. On je njen štit. Dok god izgleda kao da joj je život savršen i skup, svako hapšenje izgleda kao incident, kao nešto što će proći. I prolazi. A mi to gledamo i dijelimo dalje, jer volimo priču o lijepoj djevojci koja prkosi sistemu. Mediji to znaju, pa joj daju nadimak fatalna, jer fatalna se bolje prodaje od osumnjičena D. R.

Posljedice ovakvog pristupa nisu apstraktne. Prvo, normalizuje se ideja da je kokain dio luksuznog lifestylea, nešto što ide uz putovanja i skupe hotele, a ne uz ovisnost, dugove i zdravstvene probleme. Drugo, šalje se poruka mladima da se hapšenje zbog droge može ispeglati dobrim advokatom i prekršajnom prijavom, pa nema razloga za strah. Treće, obesmišljava se rad policije koja iz akcije u akciju hapsi iste ljude, a onda ih gleda kako se vraćaju na isto mjesto.

Ne kažem da rješenje leži u strožim kaznama po svaku cijenu. Kažem da rješenje leži u dosljednosti. Ako je neko četiri puta uhvaćen sa drogom, onda nije dovoljno svaki put napisati prekršaj i reći idemo dalje. Tada sistem mora postaviti pitanje o ovisnosti, o mjerama liječenja, o zabrani približavanja određenim mjestima, o oduzimanju imovine ako se pokaže da se luksuz finansira prodajom. Bez toga, prekršaj postaje samo skuplja ulaznica za sljedeću žurku.

Na kraju, ostaje mi gorak utisak da ovaj neočekivani obrt uopće nije neočekivan. Očekivan je. Očekivano je da će količina biti mala, da će kvalifikacija biti blaga, da će naslov biti bombastičan, a epilog mlak. Očekivano je da će se za dan ili dva sve zaboraviti, do sljedećeg hapšenja. I to je možda najveći problem cijele priče.

Ne treba mi da Dajana Radošljević završi u zatvoru da bih bio zadovoljan pravdom. Treba mi da sistem pokaže da razumije razliku između kažnjavanja i liječenja, između prava i marketinga, između fatalne priče za klikove i stvarnog života djevojke koja je očigledno zaglavila u krugu iz kojeg sama ne izlazi, a društvo joj aplaudira dok objavljuje fotografije s mora.

Ako nastavimo ovako, imaćemo još mnogo fatalnih naslova i još mnogo prekršajnih prijava, a suštinski se neće promijeniti ništa.

IZVOR: Srpskainfo – Prekršajna prijava zbog kokaina: Novi obrt u priči o FATALNOJ PRIJEDORČANKI