Firefox nisam doživljavao samo kao program kojim otvaram internet stranice. Bio je to jedan od rijetkih komada softvera čiji je izbor imao neko šire značenje.

Instalirati Firefox značilo je odbiti ideju da Google mora kontrolisati i pretraživanje i oglašavanje i preglednik kroz koji pristupamo webu. Značilo je podržati otvorene standarde, mogućnost prilagođavanja i internet koji ne zavisi od odluka jedne korporacije.

Danas to zvuči gotovo romantično.

Prema podacima StatCountera za avgust 2026. godine, Firefox ima oko 2,98 odsto globalnog tržišta internet preglednika na svim platformama. Chrome je iznad 69 odsto, Safari je drugi, dok se Firefox nalazi i iza Microsoft Edgea.

Sami procenti nisu savršena mjera. Različiti servisi koriste različite metodologije, a tržišni udio nije isto što i broj aktivnih korisnika. Ipak, dugoročni trend je toliko jasan da se ne može objasniti statističkom greškom. Firefox je od preglednika koji je svojevremeno držao ozbiljan dio tržišta postao proizvod koji mnogi ljudi poštuju, ali ga više ne koriste.

To je možda i najgora pozicija u kojoj jedan tehnološki proizvod može biti. Niko ga posebno ne mrzi. Ljudi ga samo prestanu otvarati.

Chrome nije pobijedio samo zato što je bio bolji

Najjednostavnije objašnjenje pada Firefoxa glasi da je Chrome bio brži, jednostavniji i bolje povezan sa Googleovim uslugama. U tome ima istine, naročito ako se vratimo u period kada je Chrome tek počeo osvajati tržište. Firefox je tada znao biti spor, težak i sklon problemima sa memorijom, dok je Chrome djelovao svježije i modernije.

Ali priča o kvalitetu proizvoda objašnjava samo jedan dio rezultata.

Google kontroliše Android, najzastupljeniji mobilni operativni sistem na svijetu. Chrome na ogromnom broju uređaja dolazi unaprijed instaliran, povezan je sa Google računom i spreman za korištenje čim telefon prvi put uključimo. Apple radi isto sa Safarijem na iPhoneu, dok Microsoft godinama koristi Windows kako bi korisnike gurao prema Edgeu.

To nije ravnopravno tržišno takmičenje.

Prosječan čovjek u Bosni i Hercegovini neće nakon kupovine telefona provesti veče analizirajući razlike između Gecko, Blink i WebKit pogona. Neće čitati rasprave o otvorenim web standardima. Otvoriće ikonu koja se već nalazi na početnom ekranu i nastaviti sa životom.

Ko kontroliše operativni sistem, kontroliše i početnu odluku korisnika. A početna odluka veoma brzo postaje navika.

Britanska Uprava za konkurenciju i tržišta detaljno je istraživala uticaj Applea i Googlea na konkurenciju među mobilnim preglednicima. Problem nisu samo unaprijed instalirane aplikacije. Tu su zadane postavke, sistemske poruke, ograničenja za alternativne pogone i čitav niz sitnih prepreka koje promjenu preglednika čine težom nego što bi morala biti.

Na iOS-u su alternativni preglednici godinama morali koristiti Appleov WebKit. To znači da Firefox na iPhoneu nije mogao ponuditi svoj pravi Gecko pogon. Mogao je imati Firefoxovo ime, sinhronizaciju i dio poznatog interfejsa, ali je ispod svega radio Appleov sistem.

Mozilla je opravdano kritikovala takva pravila. Međutim, ne mogu prihvatiti da se cijeli pad Firefoxa objasni ponašanjem velikih platformi. Konkurencija jeste bila nepravedna, ali Mozilla je istovremeno napravila niz odluka kojima je dodatno otežala položaj vlastitog proizvoda.

Drugim riječima, Firefox je dobio loše karte, a onda je neke od njih sam bacio sa stola.

Mozilla je pokušavala osvojiti korisnike koje nije imala

Najčudnija stvar u razvoju Firefoxa bila je uporna želja Mozille da se približi Chromeu upravo u onim osobinama zbog kojih korisnici nisu birali Firefox.

Ljudi koji su ostajali uz Firefox uglavnom nisu tražili još jednu pojednostavljenu kopiju Chromea. Željeli su preglednik koji mogu prilagoditi, koji poštuje njihovu privatnost i koji im neće svakih nekoliko mjeseci objašnjavati da je funkcija koju vole zastarjela.

Mozilla je, ipak, često mijenjala interfejs i uklanjala opcije kako bi Firefox učinila prihvatljivijim nekom zamišljenom prosječnom korisniku. Taj korisnik se uglavnom nije pojavio. Ostao je na Chromeu, Safariju ili Edgeu jer su ti preglednici već bili na njegovom uređaju.

Stvarni korisnici Firefoxa, oni koji su podešavali alatne trake, koristili specifične dodatke i znali čemu služi about:config, dobijali su poruku da su njihove navike teret.

Redizajn Proton iz 2021. godine dobar je primjer tog odnosa. Firefox je dobio veće razmake, krupnije kontrole i vizuelno odvojene kartice. Nije to bila katastrofa, ali je preglednik izgubio dio kompaktnosti koju je njegova publika cijenila. Kompaktni način prikaza gurnut je u status nepodržane opcije, da bi se Mozilla godinama kasnije vratila ideji da ga ponovo učini normalno dostupnim.

Sličan obrazac vidimo i kod drugih funkcija.

Grupe kartica i vertikalne kartice stigle su tek 2025. godine. Jednostavnije upravljanje profilima takođe je godinama kasnilo za konkurencijom, iako je Firefox tehnički imao profile. Problem je bio u tome što je prosječan korisnik morao znati za skrivene stranice poput about:profiles.

Firefox je često mogao uraditi određenu stvar, ali samo ako korisnik zna tajnu lozinku, instalira dodatak ili promijeni eksperimentalnu postavku. To nije isto što i imati završenu, vidljivu i pouzdanu funkciju.

Mozilla je dugo zanemarivala i desktop web aplikacije. Raniji pokušaj podrške je napušten, konkurenti su takav način korištenja web servisa pretvorili u uobičajenu funkciju, a Firefox ga je kasnije ponovo počeo uvoditi. Ni tada nije odmah ponuđena jednaka podrška na svim velikim desktop sistemima.

Ovdje nije problem samo kašnjenje. Problem je osjećaj da nema jasnog pravca. Korisnik ne zna da li će funkcija koju danas koristi sutra biti poboljšana, skrivena ili potpuno uklonjena.

Najodaniji korisnici nisu neograničen resurs

Prelazak sa starih Firefox dodataka na WebExtensions često se navodi kao jedna od prelomnih tačaka.

Stari XUL i XPCOM dodaci mogli su duboko mijenjati ponašanje i izgled preglednika. Mogli su preurediti kartice, menije, preuzimanja i skoro svaki drugi dio interfejsa. Ta moć je imala cijenu. Takvi dodaci predstavljali su sigurnosni i razvojni problem, otežavali modernizaciju koda i mogli ugroziti stabilnost preglednika.

Mozilla je imala ozbiljne tehničke razloge da pređe na sigurniji model. Ne mislim da je trebalo beskonačno održavati zastarjelu arhitekturu samo zato što ju je dio korisnika volio.

Ali tehnička opravdanost ne briše posljedice.

Firefox 57 prekinuo je podršku za stare dodatke, čime su mnogi dugogodišnji korisnici preko noći izgubili način rada koji su godinama gradili. Neki dodaci nikada nisu dobili potpunu zamjenu. Drugi su se vratili sa znatno manjim mogućnostima.

Firefox je tako izgubio jednu od svojih najvećih prednosti. Postao je tehnički moderniji, ali i sličniji konkurentima.

Zatim se 2019. godine dogodio problem sa isteklim certifikatom zbog kojeg su instalirani dodaci prestali raditi. Greška je ispravljena, ali je šteta bila veća od običnog tehničkog incidenta. Preglednik čiji su identitet činili dodaci i korisnička kontrola odjednom je daljinski isključio upravo te dodatke.

Povjerenje se rijetko uništi jednom odlukom. Ono se troši.

Svaki put kada nadogradnja ukloni opciju, pokvari dodatak ili promijeni poznati interfejs, korisnik izgubi još malo strpljenja. U jednom trenutku neće pisati ljutitu poruku Mozilli. Jednostavno će otvoriti drugi preglednik.

To je tiha migracija koju kompanije često ne primijete dok već ne bude kasno.

Mobilni Firefox je izgubio bitku koja je postala najvažnija

Mozilla je 2020. godine iz temelja obnovila Firefox za Android. Novi preglednik koristio je GeckoView i trebao je donijeti bolju osnovu za budući razvoj.

Tehnički razlozi su bili razumni. Stari kod bilo je teško održavati, a paralelno razvijanje dvije verzije trošilo bi ograničene resurse.

Korisnika, međutim, ne zanima koliko je nova arhitektura elegantna ako mu automatska nadogradnja oduzme funkcije koje je juče imao.

Nova verzija isprva je podržavala samo mali broj preporučenih dodataka. Dio mogućnosti prethodnog preglednika nije bio spreman. Mozilla je otvoreno priznala da je odredila minimalne uslove za lansiranje kako bi novi proizvod što prije stigao do korisnika i kako ne bi morala održavati dvije baze koda.

To je logično objašnjenje iz ugla upravljanja projektom. Iz ugla korisnika znači nešto drugo: dobio je nedovršen proizvod umjesto onoga koji je već podesio prema svojim potrebama.

Podrška za dodatke kasnije je znatno proširena. Ipak, ljudi koji su u međuvremenu prešli na drugi preglednik nisu imali poseban razlog da se vrate.

Mozilla je prečesto od svoje zajednice tražila da prihvati lošije iskustvo sada, jer će tehnička osnova omogućiti bolju budućnost. Ta bolja budućnost uglavnom je stizala sporo, a ponekad uopšte nije izgledala onako kako je korisnicima obećano.

Privatnost nije samo skup postavki

Firefox i dalje ima ozbiljne prednosti na polju privatnosti. Zaštita od praćenja, izolacija kolačića, kontejnerske kartice, Global Privacy Control i puna podrška moćnim blokatorima sadržaja nisu marketinške sitnice. To su korisne funkcije.

Posebno je značajno što Firefox omogućava da puni uBlock Origin nastavi raditi bez ograničenja koja se pojavljuju u Chromium okruženju. Googleove promjene sistema dodataka kroz Manifest V3 pokazale su koliko je opasno kada kompanija koja zarađuje od oglašavanja istovremeno kontroliše dominantni preglednik i tehnička pravila za njegove dodatke.

Ali privatnost nije samo ono što piše u tehničkoj dokumentaciji. Privatnost je i odnos povjerenja.

Mozilla je taj odnos zakomplikovala sponzorisanim preporukama, Firefox Suggest prijedlozima i eksperimentima vezanim za mjerenje učinka oglasa. Njena tehnologija privatnog pripisivanja oglasa imala je cilj da omogući zbirna mjerenja bez otkrivanja aktivnosti pojedinca. To je svakako bolje od klasičnog praćenja korisnika.

Ipak, razumijem zašto je zajednica reagovala negativno.

Većina ljudi ne bira Firefox zato što želi da Mozilla popravi industriju digitalnog oglašavanja. Bira ga zato što želi odmor od te industrije.

Ako funkciju povezanu sa oglasima uključite bez dovoljno jasnog objašnjenja, ne možete naknadno očekivati da korisnici mirno čitaju kriptografske detalje i pravna obrazloženja. Tehnologija može biti razumna, a odluka o njenom predstavljanju svejedno pogrešna.

Slično se dogodilo sa Firefoxovim uslovima korištenja iz 2025. godine. Prvobitna formulacija o licenci nad sadržajem koji korisnik unosi izazvala je zabrinutost, nakon čega je Mozilla izmijenila tekst i pojasnila da ne polaže pravo vlasništva nad tim sadržajem.

Mogu prihvatiti da pravnici ponekad napišu širu formulaciju nego što je potrebno. Mogu prihvatiti i objašnjenje da različiti zakoni vrlo široko definišu prodaju podataka.

Ali ako godinama gradite brend na riječi povjerenje, ne možete sebi priuštiti uslove koje morate hitno objašnjavati nakon što ih korisnici protumače na najgori mogući način.

Povjerenje ne nastaje objavljivanjem još jednog blog posta. Ono nastaje tako što korisnik nema razlog da sumnja u vaše namjere.

Vještačka inteligencija kao odgovor na pitanje koje korisnici nisu postavili

Kada je Mozilla najavila da Firefox treba postati moderan preglednik sa vještačkom inteligencijom, reakcija dijela zajednice bila je potpuno predvidiva.

Ljudi koji su ostali uz Firefox često su upravo oni koji ne žele da im svaki program nameće chatbot, sažimanje sadržaja i još jedan sloj automatizovanog prikupljanja podataka. Oni su godinama tražili bolju kompatibilnost, upravljanje karticama, stabilne mobilne aplikacije, više prilagođavanja i pouzdane osnovne funkcije.

Mozilla je iz toga izvukla zaključak da joj treba upečatljiva priča o vještačkoj inteligenciji.

To je klasična greška tehnološke industrije. Kompanije gledaju šta rade konkurenti i zatim pokušavaju dokazati da ni one ne zaostaju, čak i kada njihova publika očekuje nešto sasvim drugo.

Mozilla je naknadno u Firefox 148 uvela centralne kontrole pomoću kojih korisnik može isključiti sadašnje i buduće AI funkcije. To je dobar potez. Bolji je od pristupa kompanija koje takve mogućnosti skrivaju iza više postavki ili ih praktično nameću.

Ipak, činjenica da je Firefoxu bio potreban prekidač za blokiranje čitavog pravca razvoja pokazuje koliki je jaz nastao između Mozille i dijela njene publike.

Nemam ništa protiv korisnih AI funkcija koje se izvršavaju transparentno, uz jasnu saglasnost i stvarnu mogućnost isključivanja. Moj problem je kada se AI koristi kao zamjena za proizvodnu viziju. Preglednik ne postaje bolji samo zato što mu je dodan chatbot.

Brave jeste praktičan odgovor, ali nije rješenje za otvoreni web

Razumijem zašto ljudi prelaze na Brave.

Brave koristi Chromium, zbog čega nudi kompatibilnost sa stranicama i dodacima napravljenim prvenstveno za Chrome. Istovremeno ima snažno ugrađeno blokiranje oglasa i praćenja. Korisnik dobija privatnije zadane postavke bez čestog susreta sa stranicama koje su testirane samo u Chromiumu.

To je praktičan kompromis. Brave uglavnom jednostavno otvori stranicu.

Ali ne treba se zavaravati da je prelazak sa Chromea na Brave potpuni bijeg od Googleovog uticaja. Brave uklanja ili zamjenjuje mnoge Googleove komponente, ali i dalje koristi Chromiumov pogon Blink. Ako svi alternativni preglednici završe na istoj tehničkoj osnovi, Google zadržava ogroman uticaj na smjer razvoja weba.

Brave može biti privatniji proizvod od Chromea, ali nije nezavisan pogon za web.

Zato je Firefox važan čak i ljudima koji ga ne koriste. Gecko je jedna od posljednjih velikih tehničkih protivteža Chromiumu i WebKitu. Bez njega bi se web standardi sve više prilagođavali onome što odgovara Googleu i Appleu.

Tu nastaje neugodna kontradikcija. Od korisnika se praktično traži da iz principa koriste proizvod koji im ponekad pruža lošije iskustvo kako bi sačuvali tržišnu konkurenciju.

To nije održiva strategija.

Običan čovjek ne bira preglednik da bi spasio raznolikost pogona za prikaz weba. Bira ga da završi posao, pogleda video, otvori bankarstvo i prijavi se na servis koji koristi. Ako stranica ne radi kako treba, neće pisati administratoru da je testira u Firefoxu. Otvoriće Chrome ili Brave.

Principi mogu objasniti zašto proizvod treba postojati. Ne mogu nadoknaditi nedostatke samog proizvoda.

Google finansira protivnika koji mu više nije ozbiljna prijetnja

Finansijski odnos Mozille i Googlea jedan je od najčudnijih odnosa u tehnološkoj industriji.

Veliki dio Mozillinih prihoda dolazi od naknada za postavljanje zadanog pretraživača, a Google je najvažniji partner u tom sistemu. Mozilla tim novcem održava Firefox i Gecko, koji bi trebali predstavljati konkurenciju Chromeu i Chromiumu.

Google, s druge strane, dobija korisnike pretraživača i može ukazati na postojanje Firefoxa kao dokaz da tržište nije potpuno zatvoreno.

Ne tvrdim da je Firefox nekakav lažni konkurent niti da Mozilla namjerno održava mali tržišni udio. Takva tvrdnja zahtijevala bi dokaze kojih nema. Ali sukob interesa je očigledan.

Mozilla zavisi od kompanije čiju dominaciju treba ograničiti.

Pokušaji da se prihodi raznovrsnije rasporede doveli su do pretplata, VPN usluge, Relaya, sponzorisanog sadržaja, Pocket integracije, Fakespota, ulaganja u oglasne tehnologije i AI projekte. Neki od tih proizvoda bili su korisni. Problem je što su djelovali kao niz nepovezanih pokušaja da se pronađe novi izvor novca.

Pocket je kupljen 2017. godine, duboko integrisan u Firefox, a zatim ugašen u julu 2025. Fakespot je kupljen 2023, uveden u preglednik kao Review Checker i ugašen dvije godine kasnije.

Eksperimentisanje nije grijeh. Problem nastaje kada se osnovni proizvod koristi kao promotivna površina za projekte koji nestanu prije nego što korisnici uopšte steknu povjerenje u njih.

Firefox je prečesto izgledao kao kanal za distribuciju Mozillinih eksperimenata, umjesto kao neprikosnoveni centar organizacije.

Firefoxu ne treba još jedna velika priča

Ne mislim da je Firefox osuđen na nestanak. Tri odsto globalnog tržišta i dalje predstavlja veliki broj ljudi, a Mozilla još ima tehničko znanje, poznat brend i zajednicu kakvu većina kompanija može samo poželjeti.

Ali povratak neće početi sloganom o budućnosti interneta.

Firefox mora postati preglednik koji se može preporučiti bez fusnote. Ne preporuka u stilu: odličan je zbog otvorenog weba, ali ova stranica možda neće raditi; dobar je za prilagođavanje, ali morate otvoriti skrivene postavke; štiti privatnost, ali prvo isključite sponzorisane prijedloge; poštuje izbor, ali će vam ponuditi nekoliko AI funkcija koje možda ne želite.

To nije jednostavna preporuka. To je pregovaranje.

Mozilla bi prvo morala prestati posmatrati najvjernije korisnike kao privremenu publiku koju treba zamijeniti nekim širim tržištem. Ti ljudi nisu prepreka rastu. Oni su razlog zbog kojeg Firefox još postoji.

Zatim mora dosljedno završavati osnovne funkcije, poboljšavati kompatibilnost i ozbiljno tretirati mobilne aplikacije. Ne može spriječiti programere da prvo testiraju Chrome, ali može olakšati prijavljivanje problema, ulagati u saradnju sa velikim servisima i smanjiti broj situacija u kojima korisnik mora otvoriti drugi preglednik.

Konačno, Mozilla mora odlučiti šta Firefox zaista jeste. Ako je to privatni, prilagodljivi i nezavisni preglednik, onda svaki proizvodni i poslovni potez mora proći jednostavan test: povećava li povjerenje korisnika ili ga troši?

Firefox nije izgubio tržište u jednom velikom porazu. Izgubio ga je kroz hiljade malih odluka. Google je osvojio distribuciju. Apple je zatvorio svoj ekosistem. Web je postao Chromium-prvo okruženje. Mozilla je na sve to odgovorila kašnjenjem, redizajnima, napuštenim projektima i porukama koje su često bile suprotne očekivanjima njene zajednice.

Najtužnije je što Firefox možda nikada nije bio potrebniji.

Googleov uticaj na web je ogroman. Apple čvrsto kontroliše pristup internetu na svojim uređajima. Microsoft je Edge izgradio na Chromiumu. Nezavisni pogon nije nostalgični luksuz, nego dio tehničke infrastrukture otvorenog interneta.

Ipak, korisnik nije dužan trpjeti lošiji proizvod da bi ispravljao neravnotežu koju su stvorile milijarderske korporacije i loše odluke Mozille.

Firefox mora zaslužiti povratak na ekrane ljudi. Ne sažaljenjem, ne ideologijom i ne još jednom najavom velike budućnosti. Mora ga zaslužiti tako što će ponovo postati preglednik koji radi brzo, pouzdano i bez nepotrebnog uplitanja.

Ljudi mogu voljeti ono što Firefox predstavlja i istovremeno koristiti Brave ili Chrome. Upravo je to Mozillin najveći poraz. Nije izgubila samo tržišni udio. Uspjela je pretvoriti aktivne korisnike u ljude koji joj žele sve najbolje, ali iz drugog preglednika.

IZVOR: Firefox Didn’t Lose the Browser War Overnight. Mozilla Spent Years Pushing Its Most Loyal Users Away