Informer je objavio još jedan od onih tekstova zbog kojih čovjek poželi oprati ruke nakon čitanja. Povod je, navodno, plenum Pravnog fakulteta u Beogradu i blokada. U stvarnosti, povod je isti kao i uvijek. Potrebno je popljuvati svakoga ko ne klima glavom na svaku riječ vlasti, a studentima posebno treba zalijepiti etiketu da su neradnici, strani plaćenici ili rušitelji države.

Neću se pretvarati da sam iznenađen. Od Informera više ništa ne može iznenaditi. Ali svaki put kad pomislim da su dotakli dno, oni nađu način da kopaju još dublje. Ovaj članak je školski primjer kako izgleda kad se tabloid umisli da je i tužilac i sudija i moralna vertikala, a u suštini je samo oglasna tabla jednog režima.

Šta je Informer zapravo objavio

Na linku koji mi je poslan, Informer donosi vijest o plenumu Pravnog fakulteta koji podržava blokadu. Taj plenum je, prema njihovoj interpretaciji, nekakvo nelegalno tijelo, samozvana grupa koja teroriše većinu, koja ne poštuje statut, zakon i proceduru. Naslov je, naravno, pumpan do pucanja. Negdje se garant spominje haos, blokada, sramota, skandal. Rječnik im je uvijek isti, kao da imaju generator naslova koji izbacuje tri riječi: šok, skandal i sramno.

Suština teksta je predvidljiva. Nekoliko izjava izvučenih iz konteksta, par sagovornika koji su uvijek sagovornici Informera i koji uvijek kažu ono što Informer želi da kažu, i onda zaključak koji nema veze sa činjenicama, ali ima veze sa naređenjem. Studenti koji blokiraju su protiv države. Profesori koji ih podržavaju su izdajnici. Plenum je nelegitiman. Režim je u pravu.

Meni je posebno zanimljivo kako Informer uvijek otkrije zakon tek kad mu zatreba da napadne studente. Inače, zakon za njih ne postoji. Ne postoji ni etika, ni kodeks, ni osnovna pristojnost. Ali kad treba objasniti zašto plenum Pravnog fakulteta navodno nema pravo da postoji, e onda postaju najveći legalisti na svijetu. Pozivaju se na statut, na pravila, na procedure. Isti ljudi koji godinama krše svaki mogući zakon o javnom informisanju sad glume zabrinute čuvare pravnog poretka.

Plenum im je trn u oku jer ga ne mogu kontrolisati

Da se razumijemo, plenum nije nikakva izmišljotina. To je najstariji oblik direktne demokratije na fakultetima. Studenti se okupe, raspravljaju i glasaju. Nema predsjednika sa doživotnim mandatom, nema centralnog komiteta, nema velikog vođe. Upravo zato je Informeru toliko mrzak.

Vučićević i ekipa ne razumiju nikakav oblik organizovanja koji nije hijerarhijski i koji se ne može kupiti, ucijeniti ili nazvati telefonom. Plenum nema lidera kojeg možeš da pozoveš u studio da ga poniziš. Nema pečat koji možeš da osporiš na sudu koji kontrolišeš. Nema jednog čovjeka kojeg možeš proglasiti stranim agentom da bi diskreditovao cijelu grupu. I zato moraju da izmisle priču da je plenum nelegalan, nasilan, ekstremistički.

Moj problem sa ovim pristupom je što je toliko providan da vrijeđa inteligenciju. Informer studentima prava spočitava da ne znaju šta je pravo. Studentima koji uče ustav, zakone i procedure, tabloid koji svakodnevno objavljuje laži i presude prije suđenja objašnjava šta je legalno. To je kao da vam neko ko nikad nije položio vozački objašnjava kako se vozi Formula 1.

A blokada? Blokada im je opsesija. Za Informer, svaka blokada je napad na državu. Nema veze što je blokada legitimno sredstvo studentske borbe decenijama unazad, u Srbiji i u svijetu. Nema veze što su i generacije prije njih blokirale fakultete kad nisu imale drugi način da ih neko čuje. Za Informer postoji samo jedna dozvoljena akcija, a to je aplaudiranje.

Dragan Vučićević kao pojava

Ne može se pisati o Informeru, a ne spomenuti Dragana Vučićevića. Čovjek je za sebe napravio karijeru od toga da bude najglasniji. Ne najtačniji, ne najpismeniji, ne najpošteniji, nego najglasniji. Njegov model je jednostavan. Uzmeš narativ vlasti, dodaš malo uličnog rječnika, malo prijetnji, malo ličnih uvreda i to proglasiš novinarstvom.

Vučićević voli da kaže da on samo govori istinu koju drugi ne smiju. Istina je da on govori ono što drugi ne žele, jer ih je sramota da se spuste na taj nivo. Njegov Informer je odavno prestao da bude medij u bilo kakvom smislu te riječi. To je batina. Medijska batina koja se poteže kad treba nekoga prebiti po naslovnici. Danas su to studenti Pravnog, juče su bili glumci, preksutra će biti poljoprivrednici. Spisak se samo produžava.

Najgore od svega je što Vučićević tačno zna šta radi. On nije neki zalutali entuzijasta koji misli da čini dobro. On je profesionalni tabloidni operativac. Zna da optužba na naslovnici Informera ostaje u glavama ljudi, čak i kad se kasnije ispostavi da je laž. Zna da će demantij, ako ga ikad objavi, biti na 37. strani malim slovima. Zna da će studenti, koje danas targetira, morati da objašnjavaju roditeljima, komšijama i budućim poslodavcima da nisu strani plaćenici i rušitelji.

I to je ono što me najviše ljuti. Informer ne napada ideje. On napada ljude. Ne kaže, mislimo da blokada nije efikasna metoda zbog toga i toga. Nego kaže, ovi studenti su ološ, ovi profesori su izdajnici, ovaj plenum je banda. To nije kritika. To je crtanje mete.

Pravni fakultet im je posebno bolan

Nije slučajno što su se okomili baš na Pravni fakultet. Pravni fakultet je simbol. Tamo se školuju buduće sudije, tužioci, advokati. Ako studenti prava kažu da nešto nije u skladu sa ustavom i zakonom, to ima težinu. I to vlast ne može da podnese. Lakše je napasti studente Filozofskog i proglasiti ih za neradnike koji samo filozofiraju, ali kad ti studenti prava kažu da je nešto pravno sporno, onda moraš da ih ućutkaš mnogo agresivnije.

Zato Informer mora da objasni da plenum Pravnog fakulteta nema legitimitet. Jer ako prizna da ima, onda mora da prizna da postoji ozbiljna, argumentovana, pravno utemeljena kritika stanja u društvu koja dolazi upravo od onih koji najbolje razumiju pravo. A to se ne uklapa u sliku gdje je sve sjajno, stabilno i nikad bolje.

Licemjerje je tu na nivou bolesti. List koji je izgubio na desetine tužbi za klevetu, koji je objavljivao lažne naslovnice o ljudima, koji je crtao mete opozicionarima i novinarima, sada brine o ugledu Pravnog fakulteta. Kao da arsonista brine o protivpožarnim aparatima.

Kako Informer zamišlja novinarstvo

U normalnom svijetu, novinar bi otišao na plenum, saslušao studente, pitao zašto blokiraju, šta traže, kako su glasali, koliko ih je bilo. Pitao bi i dekana, i profesore koji su za i protiv, i pravne stručnjake da objasne status plenuma. Pa bi onda napisao tekst u kojem čitalac može da shvati šta se dešava.

U Informerovom svijetu, novinar dobije zadatak da napiše da je plenum nelegitiman i onda traži sve što može da potvrdi tu tezu. Ako nema sagovornika, izmisliće ga. Ako nema činjenica, preuveličaće ih. Ako ima činjenica koje mu ne odgovaraju, prešutiće ih. To nije informisanje, to je pakovanje.

I zato je svaki njihov tekst isti. Uvod je senzacionalistički, sredina je prepuna optužbi bez dokaza, a zaključak je uvijek politička poruka. U ovom slučaju, poruka je jasna. Nemojte da podržavate studente. Nemojte da mislite svojom glavom. Nemojte da se organizujete. Prepustite nama da mislimo za vas.

Posebno mi je odvratno kako se uvijek pozivaju na neku tobožnju većinu. Kao, većina studenata ne podržava blokadu, većina je protiv plenuma, većina ćuti i trpi teror manjine. A tu većinu nikad niko nije vidio. Nisu je pitali, nisu je brojali, ali Informer zna šta većina misli. To je ona ista većina koja uvijek podržava vlast sa 90 posto, prema njihovim naslovnicama.

Posljedice ovakvog pisanja nisu bezazlene

Neko će reći, pusti Informer, to niko normalan ne čita. Nažalost, nije tačno. Informer ima ogroman uticaj, ne zato što je kvalitetan, nego zato što je svuda. Na trafikama, na portalima, na televiziji sa nacionalnom frekvencijom. Njegove naslovnice prenose se po društvenim mrežama, njegove laži postaju teme u prodavnicama i autobusima.

Kad Informer targetira studente Pravnog fakulteta, on ne targetira samo njih. On šalje poruku svim drugim studentima. Vidi šta će ti se desiti ako digneš glas. Bićeš na naslovnici. Razvlačiće te po blatu. Objaviće ti slike, izmisliti afere, nazvati te stranim agentom. Zato je ovo mnogo opasnije od jednog glupog teksta. Ovo je mehanizam zastrašivanja.

I tu dolazimo do suštine zašto ovakav tabloid uopšte postoji. Ne da bi informisao, nego da bi disciplinovao. Da bi svako ko razmišlja da se pobuni dva puta razmislio isplati li se da mu ime osvane u Informeru. Za studenta od 20 godina, to nije mala stvar. Nisu svi spremni da istrpe taj pritisak. I upravo na to Vučićević i računa.

Ne mogu se oteti utisku da je najveća tragedija to što se ovakvo ponašanje predstavlja kao novinarstvo i što za njega nikad nema nikakve odgovornosti. REM ne postoji, Savjet za štampu može samo da izda saopštenje koje Informer okači mačku o rep, a sudski procesi traju godinama i kazne su smiješne u odnosu na profit koji se ostvaruje od tabloidizacije.

Šta ovaj slučaj govori o stanju društva

Ovaj tekst o plenumu Pravnog fakulteta je mali prozor u mnogo veću sliku. U Srbiji danas imate potpuno poremećen sistem vrijednosti u medijima. Oni koji bi trebalo da kontrolišu vlast, kontrolišu građane. Oni koji bi trebalo da postavljaju pitanja moćnima, postavljaju pitanja studentima zašto se usuđuju da pitaju.

Meni je neshvatljivo da neko ko studira pravo, ko se bori za elementarno pravo da bude pitan o uslovima svog studiranja, bude predstavljen kao neprijatelj države. A čovjek koji godinama krši novinarski kodeks bude predstavljen kao patriota. To je potpuna inverzija. I nije slučajna, nego namjerno proizvedena.

Informer i njemu slični tabloidi godinama rade na tome da pojam istine potpuno obesmisle. Kad svaki dan objaviš deset laži, ljudi na kraju prestanu da vjeruju bilo kome. I to je cilj. Ne da povjeruju Informeru, nego da ne vjeruju nikome. Da kažu, svi lažu, svi su isti, nema smisla ni čitati ni glasati ni buniti se. Apatija je najbolji saveznik svake vlasti, a Informer je njen glavni proizvođač.

Zato plenum toliko smeta. Plenum je suprotnost apatiji. To su ljudi koji su odlučili da im nije svejedno, da žele da raspravljaju, da glasaju, da odlučuju o svojoj sudbini. I to je nešto što se u Informerovom svijetu mora ugušiti odmah, dok je još malo.

Moj stav je jasan

Ja nemam dilemu oko ovoga. Između plenuma studenata Pravnog fakulteta i redakcije Informera, biram plenum svaki dan, bez razmišljanja. Ne zato što mislim da su studenti uvijek u pravu, nisu. I blokada može biti pogrešna taktika, i plenum može donijeti lošu odluku. Ali to je legitimno pravo studenata da raspravljaju i da griješe.

Informer nema pravo da ih zbog toga proglašava za državne neprijatelje. Vučićević nema moralno pravo da drži lekcije o pravu bilo kome, a najmanje studentima prava. Čovjek koji je od tabloida napravio fabriku za proizvodnju mržnje treba posljednji da priča o ugledu fakulteta.

I da budem brutalno iskren do kraja. Informer nije medij. To je sramota za profesiju. Vučićević nije novinar. On je čovjek koji je shvatio da se u Srbiji više isplati biti megafon vlasti nego novinar i koji tu ulogu igra sramotno predano. Njegov proizvod nije informacija, nego strah, podjela i buka.

Ako je cilj ovog teksta bio da me ubijedi da je plenum Pravnog fakulteta problem, postigao je suprotno. Ubijedio me da je problem to što ovakav tabloid uopšte postoji i što mu je dozvoljeno da bez ikakvih posljedica blati koga god mu narede.

Studenti će završiti fakultete, blokade će se završiti, plenumi će se razići. Ali sramota koju Informer ostavlja iza sebe ostaje trajno upisana u istoriju beščašća srpskog novinarstva. I to je jedina istina u cijeloj ovoj priči koju Informer nikad neće objaviti na naslovnici.

IZVOR: Informer