Pročitao sam vijest koja mi se zadržala u glavi cijeli dan i nikako da je pustim. U okrugu Lancaster u Pennsylvaniji umrla je djevojčica stara šest sedmica. Uzrok smrti su ospice. To je potvrdio mrtvozornik Stephen Diamantoni, čovjek koji je inače republikanac i koji uopšte nije imao nikakav interes da stane na stranu onih koji upozoravaju na opasnost od antivakserskog pokreta.

Beba je pripadala amiškoj zajednici. Imala je i tešku genetsku dijagnozu, takozvanu amišku letalnu mikrocefaliju, stanje zbog kojeg djeca žive svega nekoliko mjeseci. I upravo tu činjenicu su odmah zgrabili oni koji negiraju stvarnost. Kao, nije umrla od ospica, umrla je od nečeg drugog. Međutim, mrtvozornik je bio izričit. Mikrocefalija je postojala, ali je uzrok smrti bila infekcija morbilima.

To nije jedini slučaj. U istoj zajednici, u istoj epidemiji, umro je i novorođeni dječak. Majka je u porođaj ušla teško bolesna od ospica, jedva je govorila šapatom, nije imala snage ni da stoji. Dijete je rođeno sa pulsom, ali nije disalo. Uprkos pokušajima da ga spase kisikom i masažom srca, preminulo je za manje od pola sata. Nalazi su pokazali da je beba bila pozitivna na morbile i da je imala tragove infekcije u plućima. Roditelji nisu imali nikakvu dilemu. Babica koja je vodila porođaj nije imala nikakvu dilemu. Samo su dežurni ideolozi imali dilemu.

Meni je posebno zanimljivo kako se cijela priča pretvorila u politički skandal. Ministar zdravlja Sjedinjenih Država, Robert F. Kennedy Jr., čovjek koji godinama širi antivakserske teorije, javno je posumnjao da su te smrti možda izmišljene. Rekao je, bez ijednog dokaza, da ih je država Pennsylvania možda fabricirala. Kasnije je naredio novoj direktorici Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, Erici Schwartz, da te dvije smrti izbriše sa javne stranice CDC-a. I ona ih je izbrisala, bez prigovora. Dok ovo pišem, te smrti se i dalje ne vide u javnim podacima, iako ih interni sistem CDC-a i dalje vodi.

Ne mogu se oteti utisku da ovdje više nije riječ o neznanju. Riječ je o svjesnom nasilju nad činjenicama.

Šta se tačno dogodilo u Pennsylvaniji

Da raščistimo redom, jer se namjerno pravi magla.

Državne zdravstvene vlasti Pennsylvanije su prošle sedmice objavile da su u epidemiji morbila umrle dvije bebe. Lancaster nema svoj zdravstveni odjel, nego se oslanja na podatke koje dobije od države. Mrtvozornik Diamantoni je u prvi mah rekao da on te prijave nije dobio, što je Kennedyjev tabor odmah iskoristio kao dokaz da smrti ne postoje. Poslije se ispostavilo da je izvještaj jednostavno kasnio do njegove kancelarije. Kada ga je dobio i pregledao, potvrdio je za lokalni portal Lancaster Online da je djevojčica umrla od ospica, i to kod kuće, oko 18. augusta.

Guverner Josh Shapiro je potvrdio da se radi o jednoj od dvije prijavljene smrti i poručio Kennedyju da prestane da se igra ljudskim životima i da vrati tačne podatke na stranicu CDC-a.

Kod drugog djeteta, novorođenog dječaka, priča je još mučnija. Mrtvozornik je tvrdio da je patolog kao uzrok naveo rupturu slezene koja nije bila uvećana, pa ospice navodno nisu doprinijele smrti. Taj argument je u komade razložio pedijatar i stručnjak za zarazne bolesti Paul Offit iz Dječije bolnice u Philadelphiji. Offit objašnjava da morbili mogu dovesti do uvećanja slezene, koja onda tokom porođaja postaje ranjiva i puca. Kada slezena pukne, poslije je teško reći da li je prije toga bila uvećana, kao što ne možete znati koliko je balon bio naduvan kada jednom pukne. Uz to, ruptura slezene kod novorođenčadi je izuzetno rijetka. Ako nisu morbili, šta je onda uzrok? Do danas niko nije ponudio nijedno drugo objašnjenje.

Offit je, na osnovu informacija koje je dobio od zdravstvenih zvaničnika države, rekao najprostiju istinu. Te dvije bebe ne bi umrle da nije bilo ospica.

Moj problem sa antivakserima nije što sumnjaju, nego što lažu

Ja nemam problem sa roditeljem koji se boji. Strah je ljudski. Svako ko je držao svoje dijete u naručju dok čeka vakcinu zna kako taj trenutak izgleda. Pitaš se da li radiš pravu stvar, čitaš svašta po internetu, slušaš rodbinu, komšije, forume.

Moj problem sa antivakserima je nešto sasvim drugo. Moj problem je industrija laži.

Antivakserski pokret se ne zasniva na sumnji. On se zasniva na sistemu u kojem se svaka smrt od bolesti poriče, svaka nuspojava vakcine preuveličava do horora, svaki ljekar proglašava plaćenikom, a svaki podatak koji im ne odgovara proglašava prevarom. Kada umre beba od šest sedmica, oni ne kažu da im je žao. Oni kažu da se to nije dogodilo. Kada država prijavi smrt, oni kažu da je država slagala. Kada koroner potvrdi smrt, oni traže genetsku dijagnozu da se sakriju iza nje. Kada stručnjak objasni mehanizam smrti, oni promijene temu.

To više nije stav. To je obrazac ponašanja sekte.

Posebno me vrijeđa licemjerje. Isti ljudi koji će satima pričati o jednom navodnom slučaju neželjene reakcije poslije vakcine, koji će od jedne priče sa interneta napraviti dokaz svjetske zavjere, odjednom postanu hiperkritični skeptici kada pred njima stoje dvije mrtve bebe. Odjednom traže obdukcioni nalaz, drugo mišljenje, genetsku analizu, istorijat bolesti unazad tri koljena. Za vakcinu im je dovoljan komentar sa Facebooka, za bolest im nije dovoljan ni mrtvozornik.

I da budem do kraja direktan. Antivakserski influenseri, gurui, prodavci čajeva, detoks protokola i knjiga o prirodnom imunitetu ne plaćaju cijenu svojih riječi. Cijenu plaćaju amiška majka koja je rađala dok je jedva disala od morbila, roditelji koji su sahranili djevojčicu od šest sedmica, djeca koja ne mogu primiti vakcinu jer su premlada ili bolesna i zavise od toga da budu zaštićena kolektivnim imunitetom.

Ministar koji briše mrtve je sramota za medicinu i državu

Hajde da zastaneš na trenutak i zamisliš šta se dogodilo u Americi.

CDC je decenijama radio na jednostavan način. Lokalne i državne zdravstvene službe utvrđuju da li je neka smrt povezana sa ospicama i šalju podatak federalnoj agenciji, koja ga objavljuje. Sada je ministar naredio da se dva prijavljena slučaja skinu sa javne stranice, iako su ih stručnjaci CDC-a već bili prihvatili. Javna stranica sada ima samo zvjezdicu, a ispod nje napomenu da Nacionalni centar za zdravstvenu statistiku trenutno nema umrlice za 2026. godinu u kojima su morbili navedeni kao osnovni uzrok.

To je birokratski trik. Smrt se dogodila, prijavljena je, potvrđena je, ali papir u drugoj ladici još nije stigao, pa ćemo se praviti da se ništa nije dogodilo. Ovo je kao da vatrogasci kažu da požar ne postoji jer zapisnik još nije zaveden.

Ako ministar zdravlja smije da briše mrtve sa spiska jer mu se ne uklapaju u ideologiju, onda javno zdravstvo više ne postoji. Postoji samo propaganda. Danas su to dvije bebe u Pennsylvaniji, sutra će biti nešto drugo. Kada jednom pristaneš da se istina uređuje naredbom odozgo, više nema granice.

I nemojmo se zavaravati da je Kennedy neki usamljeni ekscentrik. On je simptom. Decenijama se u Americi gradila atmosfera u kojoj se stručnost ismijava, u kojoj je ljekar neprijatelj, u kojoj je svaka mjera zaštite napad na slobodu. Rezultat vidimo sada. Ospice, bolest koja je praktično bila eliminisana u SAD 2000. godine zahvaljujući vakcini, ponovo se šire, ponovo pune bolnice, ponovo ubijaju.

Druga strana priče, da budemo pošteni do kraja

Pošteno je reći da Kennedyjevi pristalice imaju svoje argumente, pa da ih kritikujem onakve kakvi zaista jesu, a ne karikaturu.

Oni kažu da je djevojčica imala letalnu mikrocefaliju i da bi ionako živjela kratko. To je tačno, ali je moralno nakazno koristiti to kao opravdanje. Činjenica da je neko dijete krhko i bolesno ne znači da ga smijemo izložiti dodatnoj smrtonosnoj infekciji i onda reći da nije važno. Naprotiv, takva djeca zaslužuju još veću zaštitu, a ne manju.

Oni kažu da kod dječaka uzrok nije jasan jer je navedena ruptura slezene. I tu se prave da ne razumiju osnovnu medicinu. Infekcija ne ubija uvijek na jedan kinematografski način. Ona oslabi organizam, ošteti pluća, imunitet, organe, pa tijelo popusti na mjestu gdje je najranjivije. Tvrditi da morbili nisu krivi jer je direktan mehanizam bila ruptura jeste kao da kažeš da čovjek nije poginuo u saobraćajnoj nesreći jer je tehnički umro od krvarenja.

Oni kažu da roditelji imaju pravo na izbor. Slažem se da roditelji imaju pravo da pitaju, da traže objašnjenje, da biraju ljekara kojem vjeruju. Ali niko nema pravo da svojim izborom ugrozi tuđe novorođenče. Sloboda prestaje tamo gdje počinje zarazni oblak u čekaonici, u školi, u porodilištu.

Ja sam za vakcinaciju jer sam za činjenice. Vakcina protiv morbila, zaušnjaka i rubele daje se decenijama, u milijardama doza, i jedna je od najprovjerenijih medicinskih intervencija u istoriji. Da, kao i svaki lijek može imati nuspojave. Da, o njima treba otvoreno govoriti. Ali odnos koristi i rizika nije ni blizu onakav kako ga antivakseri predstavljaju. Sa jedne strane imaš visoku temperaturu ili osip koji prođe, sa druge strane upalu pluća, upalu mozga, sljepilo, smrt. To nije dilema, to je matematika preživljavanja.

Zašto bi ovo trebalo zanimati nas u Bosni i Hercegovini

Neko će reći da je ovo Amerika i da se nas ne tiče. Griješi.

Prvo, iste priče kruže po našim Viber grupama, portalima i mrežama. Ista panika oko vakcina, isti prevodi istih pamfleta, isti gurui samo sa drugim imenima. Stopa vakcinacije djece kod nas godinama je klimava, a morbile se redovno vraćaju u talasima. Ljekari u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru i Tuzli to dobro znaju. Dovoljno je da padne obuhvat ispod kritične granice i epidemija kreće iz vrtića ili škole.

Drugo, amiška zajednica u Pennsylvaniji je zatvorena, slabo vakcinisana zajednica sa čestim kontaktima među porodicama. Takvih džepova imamo i mi, iz različitih razloga. Negdje zbog nepovjerenja, negdje zbog nemara sistema, negdje zbog toga što roditelji odgađaju vakcinaciju pa zaborave. Virus ne pita za razlog. On samo traži rupu.

Treće, poruka koju šalje Amerika je porazna. Kada ministar najmoćnije zemlje svijeta briše smrti beba da bi zaštitio ideologiju, svaki lokalni šarlatan dobije vjetar u leđa. Reći će da vidite da ni Amerikanci više ne vjeruju vakcinama. To je laž, ali je laž koja ubija jer zvuči uvjerljivo onome ko se već plaši.

Ovdje se postavlja pitanje odgovornosti i kod nas. Ko će odgovarati kada zbog pada vakcinacije ponovo budemo sahranjivali djecu od bolesti koje smo mogli spriječiti? Hoće li odgovarati influenseri koji su nagovarali roditelje da preskoče vakcinu? Hoće li odgovarati portali koji su davali prostor nadriLjekarima radi klikova? Ili ćemo opet reći da je tako moralo biti?

Pitanja koja ostaju otvorena

Ima nekoliko stvari koje me i dalje muče i na koje još nema jasnog odgovora.

Da li će CDC vratiti te dvije smrti u javnu evidenciju sada kada je koroner potvrdio barem jednu od njih? Guverner Shapiro to javno traži, ali ministar zasad ćuti.

Da li će iko unutar CDC-a progovoriti o pritisku koji trpi? Znamo da su podaci i dalje u internoj bazi, što znači da struka zna istinu, ali je ne smije pokazati javnosti. To je zastrašujuće stanje za instituciju koja bi trebala štititi zdravlje.

I na kraju, koliko je uopšte slučajeva ospica u Americi ove godine potcijenjeno? Ako se smrti brišu, šta se radi sa blažim slučajevima, sa hospitalizacijama, sa komplikacijama? Povjerenje se jednom izgubi, a vraća se godinama.

Ne pišem ovo jer mrzim ljude koji se plaše. Pišem jer prezirem one koji taj strah koriste. Antivakserski pokret je od straha napravio biznis i političku karijeru. Kennedy je od tog biznisa stigao do ministarske fotelje. Bebe iz Lancastera su platile cijenu koju on nikada neće platiti.

Ja biram stranu medicine, provjerenih podataka i odgovornosti prema najslabijima. Vakcinišite djecu. Razgovarajte sa pedijatrom kojem vjerujete, pitajte sve što vas zanima, tražite termine, provjerite kartone. Ali nemojte odluku o životu i smrti donositi na osnovu videa sa interneta i parola o prirodnom imunitetu.

Prirodni imunitet ponekad dođe uz prirodnu smrt. Dvije porodice u Pennsylvaniji to sada znaju bolje od svih nas.

IZVOR: Ars Technica