Postojao je period kada je odnos između korisnika i računara bio jednostavan i pošten. Kupite računar, instalirate operativni sistem, podesite ga onako kako vama odgovara i radite svoj posao. Operativni sistem je bio tiha, stabilna osnova koja je stajala u pozadini, pokretala programe i nije vam smetala. Nije vas prekidala, nije vam pokušavala prodati pretplatu i nije vas tretirala kao metu za prikazivanje oglasa.

Danas, kada pokrenete Windows 11, osjećaj je potpuno drugačiji. Imate utisak da niste sjeli za sopstvenu radnu stanicu, već da ste ušli u digitalni tržni centar u vlasništvu Microsofta, gdje vam menadžeri iz Redmonda neprestano mašu pred očima kojekakvim ponudama, preporukama i upozorenjima.

Windows nije uništen preko noći, niti je stradao od strane konkurencije. Nije ga ubio ni Apple, niti ga je sa tržišta izgurao Linux. Windows je sistematski, planski i temeljno uništio sam Microsoft, vođen bolesnom korporativnom pohlepom i potpunim prezirom prema sopstvenim korisnicima.

Start meni kao vašarski bilbord

Najbolji dokaz ove degradacije jeste ono što su uradili sa Start menijem, nekadašnjim simbolom efikasnosti i jednostavnosti.

Otvorite novi računar sa tek instaliranim sistemom i šta vas dočeka? Umjesto čistog radnog okruženja, dočekuju vas unaprijed instalirane mobilne igre, prečice ka društvenim mrežama, promotivni baneri i famozni vidžeti koji vas vuku na klikbejt članke sa MSN portala. Ako želite pretražiti običan dokument na sopstvenom disku, Windows pretraga će vas prvo pokušati natjerati da koristite Bing, šaljući svaki vaš otkucani pojam na Microsoftove servere.

Kada operativni sistem za koji ste platili licencu počne da vam u sistemskim menijima nudi reklame za igrice i preporučuje kupovinu prostora na OneDrive oblaku, to više nije operativni sistem. To je platforma za monetizaciju pažnje.

Posebno je degutantan način na koji Microsoft koristi takozvane mračne obrasce (dark patterns) kako bi prevario korisnike. Svako ažuriranje sistema nosi sa sobom rizik da će vam se podešavanja pretraživača magično vratiti na Edge, da će vam se ponovo uključiti opcije za praćenje koje ste ranije ugasili ili da će vas preko cijelog ekrana dočekati agresivna poruka koja vas moli da završite postavljanje računara, što je samo eufemizam za prepuštanje svih vaših navika njihovim analitičkim centrima.

Nasilna integracija i rat protiv izbora

Moj najveći problem sa trenutnim pravcem razvoja Windowsa jeste potpuno odsustvo poštovanja prema pravu na izbor.

Ako želite instalirati Windows 11 na nov računar, sistem će učiniti sve što može da vas spriječi da napravite običan, lokalni korisnički nalog. Prisiljavaju vas da se povežete na internet i napravite Microsoft nalog, vezujući vaš fizički hardver za njihovu bazu podataka. Korisnici su prisiljeni da koriste komandne linije i zaobilazne trikove samo da bi imali računar koji funkcioniše bez konstantnog javljanja centrali.

Ista priča važi i za Microsoft Edge. Nekada je Internet Explorer bio predmet šale, ali se mogao ignorisati. Danas, Edge je postao digitalni krpelj koga je gotovo nemoguće iščupati iz sistema. Otvarate link iz sistemskih aplikacija? Windows ignoriše vaš podrazumijevani pretraživač i na silu pokreće Edge. Pokušavate preuzeti Chrome ili Firefox? Edge vam izbacuje očajničke poruke sa pitanjem zašto odlazite i uvjerava vas da nema potrebe za drugim programom.

To nije ponašanje ozbiljne tehnološke kompanije. To je ponašanje nesigurnog monopola koji je svjestan da njegovi servisi ne mogu pobijediti na slobodnom tržištu na osnovu kvaliteta, pa ih nameće silom kroz kontrolu nad operativnim sistemom.

AI psihoza i fijasko zvani Copilot i Recall

Posljednja faza propasti Windowsa nastupila je sa trenutnom histerijom oko vještačke inteligencije. Microsoft je odlučio da svoj Copilot ugura bukvalno svuda, bez obzira na to da li korisnicima to uopšte treba.

Kopilot je dobio sopstveno dugme na tastaturama, uvukao se u Notepad, Paint, traku zadataka i kontekstualne menije. Umjesto da isprave decenijske greške u sistemu, poput nekonzistentnog korisničkog interfejsa gdje i dalje nalazite dijelove Control Panela iz doba Windowsa 7, inženjeri u Redmondu troše sve resurse na ubacivanje generativnih alata u programe za crtanje i pisanje bilješki.

Vrhunac ovog ludila bio je pokušaj uvođenja funkcije Recall, alata koji je trebao na svakih nekoliko sekundi praviti snimke vašeg ekrana i čuvati ih u bazi podataka kako bi vještačka inteligencija mogla pretraživati sve što ste ikada radili.

To što je bezbjednosna zajednica odmah dokazala da je ta baza bila potpuno nezaštićena i raj za hakere govori sve o nivou neozbiljnosti sa kojim Microsoft pristupa privatnosti. Činjenica da je ikome u menadžmentu palo na pamet da je snimanje svega što radite na privatnom računaru odlična ideja, pokazuje koliko su se potpuno odvojili od stvarnosti i potreba običnih ljudi.

Proizvoljne hardverske rampe i stvaranje elektronskog otpada

Ne smijemo zaboraviti ni skandal sa hardverskim zahtjevima za Windows 11. Odlukom da uvede obavezan TPM 2.0 čip i izbaci podršku za savršeno funkcionalne procesore koji su bili stari svega nekoliko godina, Microsoft je jednim potezom pera osudio stotine miliona ispravnih računara na tehnološki otpad.

Računari sa višejezgrenim procesorima, desetinama gigabajta radne memorije i brzim SSD diskovima proglašeni su zastarjelim, ne zato što nisu mogli pokretati novi sistem, već zato što je kompaniji trebao izgovor da pokrene novi ciklus prodaje hardvera u saradnji sa partnerima.

U vremenu kada svi govore o ekologiji i održivosti, tjerati ljude i firme da bacaju potpuno ispravnu opremu samo da bi dobili zaobljene ćoškove na prozorima i centriranu traku sa ikonama predstavlja vrhunac cinizma.

Korisnici kao besplatni beta testeri

Kvalitet samog softvera je na istorijskom minimumu. Otkako je Microsoft prije desetak godina raspustio svoje namjenske timove za interno testiranje i prebacio sav teret na automatsku telemetriju i korisnike kroz Insider program, svako veće ažuriranje postalo je ruski rulet.

Nije rijetkost da mjesečne zakrpe pokvare štampače, unište performanse u igrama, obore mrežne konekcije ili izazovu plavi ekran smrti. Korisnici su pretvoreni u neplaćene testere koji strepe od svakog restartovanja sistema.

Windows je izgubio ono najvažnije što jedan operativni sistem mora imati: predvidljivost i pouzdanost.

Kraj jedne ere

Windows je postao žrtva sopstvenog monopola. Budući da drži većinu tržišta desktop računara, Microsoft je zaključio da može raditi šta god poželi jer korisnici navodno nemaju gdje pobjeći.

Međutim, ta arogancija polako dolazi na naplatu. Sve više naprednih korisnika, programera i entuzijasta prelazi na Linux distribucije, koje su danas stabilnije, brže i neuporedivo više poštuju privatnost nego što je to slučaj sa Windowsom. Drugi se grčevito drže starijih verzija sistema, blokirajući ažuriranja i gaseći telemetriju posebnim skriptama.

Kada korisnici moraju koristiti programe trećih strana samo da bi se odbranili od sopstvenog operativnog sistema, jasno je da je taj sistem dotakao dno. Microsoft je imao zlatnu koku, temelj globalne informatike, i uspio je da je pretvori u pretrpano, nestabilno i naporno oglasno smeće. Ako nastave ovim putem, Windows će u istoriji ostati zapamćen ne kao temelj digitalnog doba, već kao najskuplji i najagresivniji neželjeni softver koji je svijet ikada vidio.

IZVOR: Microsoft