Kada domaći mediji prenose vijest o rođendanskoj proslavi, rijetko ćete pročitati nešto o samom događaju što nema precizno izračunatu novčanu vrijednost. Tako smo i ovih dana saznali da je kćerka Jelene Karleuše i Duška Tošića, Atina, proslavila punoljetstvo u beogradskom hotelu Hilton, a centralna tačka izvještaja nije bila sama proslava mladosti, već cijena njene haljine: tačno 4.752 konvertibilne marke.
Neko se zaista potrudio da ode na sajt brenda, pronađe model zlatne haljine i preračuna to u lokalnu valutu, kako bi prosječan čitalac u Bosni i Hercegovini ili Srbiji mogao tačno da izmjeri koliko je to njegovih plata ili mjesečnih potrošačkih korpi.
Anatomija jedne estradne fešte
Prema medijskim navodima, cijela organizacija ove proslave koštala je navodno više od 50.000 eura. Svečani meni po osobi procjenjuje se na oko 150 eura, dekoracije uključuju ružičaste tonove, fenjere, mašne i personalizovana ogledala, a lista gostiju popunjena je estradnim i javnim ličnostima. Sve je postavljeno tako da izgleda besprijekorno, luksuzno i, prije svega, skupo.
Nemam namjeru da ulazim u to kako bilo ko troši sopstveni novac. Duško Tošić je iza sebe ostavio uspješnu fudbalsku karijeru, Jelena Karleuša decenijama živi od estrade i pažnje javnosti, i sasvim je legitimno da svom djetetu priušte šta god žele. Roditelji širom svijeta, u skladu sa svojim mogućnostima, pokušavaju da obilježe važne datume svoje djece na poseban način. Problem ne leži u činjenici da bogati ljudi prave skupe proslave.
Problem nastaje onog trenutka kada takvi događaji postanu dominantan društveni sadržaj i kada se kroz medije nameću kao nekakav standard uspjeha i stila.
Zašto smo opsjednuti cijenama tuđih stvari
Meni je posebno zanimljiv način na koji naši mediji tretiraju ovakve vijesti. Primijetit ćete da fokus gotovo nikada nije na estetici, umjetničkom dojmu ili samom ambijentu. Glavni naslov uvijek vrišti cifrom. Haljina od toliko hiljada, cipele od toliko stotina, večera od pedeset hiljada eura.
Ovdje se stvara specifična vrsta medijskog voajerizma. Sa jedne strane, publici se servira glamur koji u stvarnosti može priuštiti možda jedan promil stanovništva na Balkanu. Sa druge strane, kod te iste publike ciljano se izaziva mješavina divljenja, zavisti i zgražavanja. Komentari ispod ovakvih tekstova redovno postaju poligon za rasprave o siromaštvu, nepravdi i tome šta se sve pametnije moglo uraditi s tim novcem.
Mediji to vrlo dobro znaju. Zato i stavljaju tačnu cifru u naslov, jer znaju da ništa ne privlači klikove tako pouzdano kao osjećaj socijalnog kontrasta. U društvima gdje prosječna plata jedva pokriva osnovne životne troškove, zlatna haljina od nekoliko hiljada maraka postaje simbol svega onoga što je većini nedostižno, ali im je istovremeno hipnotišuće za gledanje.
Odrastanje pod reflektorima društvenih mreža
Ono što me u cijeloj ovoj priči navodi na razmišljanje jeste položaj djece koja odrastaju u takvom okruženju. Kada napunite osamnaest godina, to bi trebao biti prelazak u svijet odraslih, trenutak ličnog sazrijevanja i definisanja sopstvenog puta.
Međutim, kada ste dijete poznatih roditelja na Balkanu, vaše punoljetstvo nije intimna prekretnica, već javni spektakl. Vaš izgled, vaša garderoba i vaše držanje postaju predmet javne ocjene i analize anonimnih ljudi na internetu.
Zlatna haljina prestaje biti samo izbor garderobe za jedno veče i postaje medijski eksponat. Na taj način se stvara privid da lična vrijednost direktno zavisi od etikete koja stoji iza odjevnog predmeta. Mladi ljudi koji to posmatraju preko TikToka i Instagrama usvajaju obrazac po kojem je vizuelna manifestacija bogatstva jedina potvrda lične važnosti.
Šta ostaje kad se ugase reflektori
Kultura u kojoj živimo odavno je zamijenila suštinu formom. Nije važno šta neko misli, šta zna ili kako se ponaša, važno je koliko košta ono što nosi na sebi i koliko je upečatljiva slika koju će postaviti na društvene mreže.
Gledajući ovakve izvještaje, ne mogu se oteti utisku da smo kao društvo upali u zamku površnosti iz koje se teško čupamo. Fascinacija estradnim luksuzom ne govori mnogo o onima koji taj luksuz žive, oni samo igraju po pravilima igre koju su sami izabrali. Ona govori mnogo više o nama koji te vijesti otvaramo, dijelimo i komentarišemo.
Kada sljedeći put u medijima vidite naslov u kojem se pažljivo sabira cijena nečijeg rođendanskog izdanja, sjetite se da to nije priča o modi, niti o punoljetstvu. To je samo još jedna epizoda u beskrajnoj sapunici u kojoj nam se umjesto stvarnog života prodaje skupa iluzija.
IZVOR