Priča počinje sasvim bezazleno. Netko kupi pametnu hranilicu za ptice, onu koja snima, prepoznaje vrste i šalje obavještenja na telefon. Zvuči kao savršen spoj prirode i tehnologije, nešto što bi svaki ljubitelj ptica ili osoba koja želi malo živahnosti na balkonu poželjela. Uređaj je od samog starta predstavljen kao proizvod koji će vam donijeti radost, a vas osloboditi gnjavaže. Prvih nekoliko mjeseci sve radi kako treba. Ptice dolaze, kamera hvata zanimljive trenutke, aplikacija šalje obavještenja, vlasnik je zadovoljan.

Onda nastupi preokret. Hranilica počne gubiti konekciju. Snimke postaju neupotrebljive. Aplikacija se počne ponašati čudno. Umjesto da se problem riješi ažuriranjem softvera, uređaj postaje sve beskorisniji. Korisnik pokušava dobiti podršku, ali nailazi na zid. Ili odgovori kasne danima, ili uopće ne stižu, ili se odgovori svode na uopćene fraze. Na kraju ostane uređaj koji je u najboljem slučaju obična plastična kutija na stalku, a u najgorem slučaju predmet koji vas svaki put podsjeća da ste potrošili novac na nešto što nikada nije ispunilo obećanje.

Ja ovo ne čitam kao priču o jednoj hranilici. Ja ovo čitam kao ilustraciju jednog mnogo većeg problema koji polako postaje normalan u svijetu potrošačke elektronike. Proizvođači nas uvjeravaju da je svaki novi uređaj pametniji od prethodnog, a mi im sve češće vjerujemo na riječ. Pritom zaboravljamo jednu jednostavnu stvar: pametan uređaj je onoliko pametan koliko je pametan softver koji ga pokreće, a softver živi i umire prema odlukama ljudi u kompaniji koja ga proizvodi.

Postoji nešto specifično u vezi s hranilicom za ptice što ovu priču čini posebno poučnom. Hranilica nije nužan uređaj. Niko neće umrijeti ako prestane raditi. Ali baš zato što je riječ o nečemu što je trebalo donijeti radost, a ne riješiti egzistencijalni problem, ovdje se najjasnije vidi obrazac ponašanja kompanija. Ako vam hranilica, pametni termostat, robotski usisivač ili bilo koji drugi uređaj koji se reklamira kao “pametan” prestane raditi i ako vas podrška ostavi na cjedilu, to vam šalje poruku o tome kako cijeli taj ekosistem zapravo funkcionira.

Ono što me najviše smeta kod ovakvih proizvoda nije sama tehnologija, nego odnos prema korisniku. Kada kupite nešto što se zove “pametno”, vi ne kupujete samo plastiku i elektroniku. Kupujete obećanje da će stvar raditi. Kupujete ideju da je neko negdje u firmi razmišljao o tome kako ćete vi koristiti taj uređaj svaki dan. A onda, kada stvar prestane raditi, ta ista firma nestane. Ostane samo chatbot koji kruži u krug i nudi vam restart uređaja koji ste već restartovali deset puta.

Primijetio sam još jednu stvar koja je u ovoj priči veoma važna, a malo ko je spominje. Čak i kada hranilica radi, ona nije samo hranilica. Ona je mali uređaj s mikrofonom, kamerom i internet konekcijom. To znači da ona šalje podatke, da komunicira s poslužiteljima, da ovisi o infrastrukturi koju kontroliše proizvođač. Kada ta kompanija odluči da više ne održava taj model, vaš uređaj ne postaje samo beskoristan, on postaje beskoristan i sa svim svojim hardverskim mogućnostima koje i dalje postoje. Kamera i dalje može snimati. Senzor pokreta i dalje može detektovati ptice. Ali sve to je zaključano iza zida koji vi ne možete srušiti.

Tu dolazimo do pitanja koje se ne odnosi samo na hranilice za ptice, nego na cijelu kategoriju takozvanih pametnih uređaja. Kome zapravo pripada uređaj nakon što ga kupite? Formalno, vama. Ali praktično, vi nemate kontrolu nad njim. Nemate pristup kodu, ne možete ga povezati s alternativnim servisom, ne možete ga popraviti softverski. Ako proizvođač nestane ili odluči da mu se ne isplati podržavati vaš model, vi ostajete s vrlo skupim komadom plastike.

Znam da zvučim kao da generaliziram. Mnoge kompanije imaju dobru podršku i ozbiljno shvataju korisnike. Ali trend koji se ponavlja iz priče u priču, iz recenzije u recenziju, jeste da potrošačka elektronika postaje sve manje popravljiva, sve manje transparentna i sve manje odgovorna prema kupcu. Kada kupite auto, postoji čitav ekosistem mehaničara, dijelova i foruma koji vas podržavaju. Kada kupite pametni uređaj, postoji samo jedna firma i njena dobra volja. A dobra volja, kao što znamo, nije uvijek trajna kategorija.

Ovaj slučaj s hranilicom je zanimljiv i iz još jednog ugla. Hranilica za ptice je uređaj koji kupuju ljudi koji često nisu duboko tehnički potkovani. To su ljudi koji žele prirodu u svom dvorištu, koji ne žele petljati s routerima i firmwareom. Za njih, “pametno” znači da je nešto jednostavno. Kada ta jednostavnost nestane, kada uređaj počne zahtijevati intervencije koje korisnik ne razumije, onda se ta ista osoba osjeća prevareno. I s pravom.

Tu leži ključna nepravda. Proizvođači ciljaju korisnike koji nisu tehničari, obećavaju im jednostavnost, a zatim ih ostavljaju same sa softverskim bagovima, lošom konekcijom i nepostojećom podrškom. To nije samo loš proizvod, to je nepošten odnos. Jer ta osoba nije kupila komad softvera. Kupila je osjećaj. Kupila je ideju da gleda ptice na balkonu uz kafu, a ne da provodi sate pokušavajući shvatiti zašto joj kamera ne šalje sliku.

Postoji i ekonomski sloj koji se ne smije zanemariti. Pametni uređaji su skuplji od svojih “glupih” verzija. Razlika u cijeni opravdava se dodatnim funkcijama, ali te funkcije imaju vijek trajanja. Ako uređaj za 150 ili 200 maraka radi savršeno šest mjeseci, a onda narednih šest mjeseci jedva radi, pa onda prestane raditi, onda je vaša stvarna cijena po mjesecu korištenja mnogo veća nego što ste mislili. A ako uzmete u obzir i frustraciju, onda je ta cijena još veća.

Postoji još jedan detalj koji mnogi ljudi previde. Kada uređaj postane potpuno beskoristan, šta se s njim događa? Ako ne može raditi bez aplikacije koja više ne postoji, onda je to elektronski otpad. Ako se baterija ne može zamijeniti, a unutrašnjost nije predviđena za popravku, onda imamo novi primjer problema planete koja se guši u uređajima koji su trebali trajati godinama, a trajali su sezonu ili dvije. To je tema o kojoj se premalo priča u kontekstu pametnih uređaja, a zaslužuje mnogo više pažnje.

Najgori dio svega je to što korisnik nema mnogo opcija. Može napisati negativnu recenziju. Može pokušati vratiti uređaj ako je u roku. Može se obratiti podršci koja ne odgovara. Ali u suštini, ostaje mu da prihvati gubitak i kupi sljedeći uređaj, nadajući se da će ovaj put biti bolje. To je zamka koju proizvođači dobro poznaju i koju koriste. Nije potrebno da svaki kupac bude trajno nezadovoljan. Dovoljno je da zaboravi.

Meni je lično najteže prihvatiti činjenicu da se ova priča ne odnosi samo na hranilice za ptice. Ona se odnosi na pametne brave, pametne termostate, pametne usisivače, pametne satove, pametne zvučnike, pametne lampe, pametne utičnice, pametne kamere, pametne vage, pametne frižidere, pametne četkice za zube. Lista je svakim danom duža, a kvalitet podrške i dugotrajnost softvera u mnogim slučajevima ostaje upitan.

Ako iz ove priče izvučem jednu konkretnu pouku, onda je to sljedeće: prije nego što kupite bilo koji uređaj koji zahtijeva aplikaciju, registrovanje, cloud konekciju i redovne nadogradnje, dobro razmislite o tome šta se događa kada ta podrška nestane. Pitajte se da li uređaj može raditi bez aplikacije. Pitajte se da li postoji garancija da će serveri biti aktivni godinama. Pitajte se da li možete zamijeniti bateriju. Pitajte se kome se obraćate kada stvar prestane raditi.

Idealno bi bilo da svaki potrošač ima pravo na jasne odgovore na ova pitanja prije kupovine. Ali dok se to ne dogodi, ostaje nam da jedni drugima pričamo priče poput ove i da budemo oprezni s uređajima koji se reklamiraju riječju “pametno” kao da je ta riječ sama po sebi garancija kvalitete. Nije. “Pametno” je često samo marketinški pojam koji opisuje uređaj koji zahtijeva vaše puno povjerenje, a zatim vas ostavi na cjedilu kada vam je najpotrebnije.

Kad bolje razmislim, možda je najzdraviji pristup ovaj: tretirajte svaki pametni uređaj kao eksperiment. Nemojte mu davati previše prostora u svojoj rutini. Nemojte mu vjerovati previše. Ako vam bude koristan, odlično. Ako prestane raditi, neka vas to ne iznenadi. I nikada nemojte zaboraviti da je najpametniji uređaj onaj koji vas ne čini ovisnim o tuđoj volji.

IZVOR: A Cautionary Tale About Smart Bird Feeders and My Friend Dave