Kim Kardašijan odavno se ne odijeva samo da bi izgledala dobro. Svako njeno značajnije pojavljivanje u javnosti funkcioniše kao vizuelna poruka, napravljena da bude primijećena, fotografisana i zapamćena. Njeno posljednje izdanje na ulicama Pariza savršeno se uklapa u tu logiku.
Odabrala je dugu bijelu haljinu sirena kroja koja je pratila liniju tijela i naglašavala njenu prepoznatljivu figuru. Preko ramena je prebacila kratku bijelu kožnu bomber jaknu, a cijelu kombinaciju upotpunila velikim crnim naočalama za sunce i cipelama s visokim, tankim potpeticama.
Već na prvi pogled bilo je jasno na koga stajling podsjeća. Bijela boja, pripijena silueta, naglašen dekolte i samouvjeren nastup prizvali su sliku Merilin Monro, jedne od najprepoznatljivijih ličnosti u istoriji popularne kulture.
Takva asocijacija kod Kim Kardašijan sigurno nije slučajna. Ona veoma dobro razumije snagu slike, možda čak bolje od većine savremenih slavnih osoba.
Merilin Monro nije samo modna inspiracija
Kada neko danas obuče bijelu haljinu i pokuša prizvati duh starog Holivuda, poređenje s Merilin Monro gotovo se nameće. Međutim, Merilin nije postala kulturna ikona samo zbog haljina koje je nosila.
Njena pojava bila je spoj ranjivosti, senzualnosti, glamura i nečega što je kamera jednostavno voljela. Od nje je ostalo mnogo više od nekoliko poznatih filmskih scena. Ostao je vizuelni jezik koji i dalje razumijemo, čak i kada nismo gledali njene filmove.
Kim Kardašijan se tom jeziku vraća jer zna koliko je snažan. Ona ne pokušava postati nova Merilin, što bi bilo i nemoguće i nepotrebno. Umjesto toga, uzima prepoznatljive elemente stare holivudske estetike i prilagođava ih vlastitom vremenu i vlastitom tijelu.
U tome je, po mom mišljenju, i najveća vrijednost ovog stajlinga. Nije riječ o kostimu niti o doslovnoj rekonstrukciji nečega što je već viđeno. Bijela kožna bomber jakna, velike tamne naočale i savremeno oblikovana silueta jasno poručuju da ovo nije pokušaj povratka u pedesete godine prošlog vijeka.
Ovo je savremena interpretacija glamura. Merilin je referenca, ali Kim ostaje Kim.
Odjeća koja ne pokušava sakriti tijelo
Kim Kardašijan nikada nije gradila svoj modni identitet tako što se prilagođavala tuđoj predstavi o diskreciji. Njene kombinacije često su pripijene, otvorene i napravljene da istaknu tijelo. Nekome se to može dopadati, nekome ne mora, ali bilo bi prilično nepošteno tvrditi da u tome nema dosljednosti.
U pariškom izdanju upravo je ta dosljednost došla do izražaja. Haljina sirena kroja nije skrivala njenu figuru niti je pokušavala da je vizuelno približi nekom drugačijem idealu. Bila je oblikovana oko tijela koje je nosi.
Meni je taj aspekt zanimljiv jer moda prečesto polazi od ideje da se žena treba prilagoditi odjeći. Ovdje je odnos obrnut. Odjeća je izabrana i oblikovana tako da naglasi ono po čemu je Kim već prepoznatljiva.
To ne znači da svaka žena treba nositi providnu ili tijesnu haljinu da bi djelovala samouvjereno. Samopouzdanje nema propisanu dužinu rukava, dubinu dekoltea niti širinu kroja. Poenta je u tome da odjeća ne mora služiti skrivanju. Može biti sredstvo ličnog izraza, pod uslovom da osoba zaista stoji iza onoga što je odabrala.
Kod Kim nema mnogo kolebanja. Ona zna kakav efekat želi postići i ne izvinjava se zbog toga.
Zašto ova kombinacija funkcioniše
Na papiru, ovakva kombinacija mogla je veoma lako izgledati prenaglašeno. Duga pripijena haljina, providni elementi, dubok dekolte, visoke potpetice, kožna jakna i velike naočale nisu baš skroman spisak detalja.
Ipak, stajling djeluje povezano zato što je sagrađen oko jasne ideje.
Bijela boja daje mu vizuelnu cjelinu. Sirena kroj unosi klasičnu eleganciju, dok kratka bomber jakna razbija očekivanu svečanost. Da je preko haljine stavljen klasičan kaput ili krzno, kombinacija bi vjerovatno djelovala kao doslovniji pokušaj oživljavanja starog Holivuda. Kožna jakna je vraća u sadašnjost.
Crne naočale stvaraju kontrast, ali imaju i drugu funkciju. One uvode distancu i dozu nedostupnosti. To je poznat dio kulture slavnih: lice je prisutno, ali pogled ostaje skriven. Javnost dobija sliku, ne i potpuni pristup osobi.
Možda zvuči kao pretjerana analiza jednih naočala, ali kod ovako pažljivo izgrađenih javnih pojavljivanja detalji rijetko postoje bez razloga. Posebno kada je riječ o osobi koja je vlastiti izgled pretvorila u globalno prepoznatljiv brend.
Kim Kardašijan razumije pažnju kao malo ko
Može se raspravljati o njenom ukusu, televizijskim projektima ili načinu na koji je stekla slavu. Te rasprave traju godinama i vjerovatno neće uskoro prestati. Ono što je teško osporiti jeste da Kim Kardašijan izuzetno dobro razumije savremenu ekonomiju pažnje.
U vremenu društvenih mreža nije dovoljno samo pojaviti se. Potrebno je stvoriti prizor koji se može prepoznati u djeliću sekunde. Fotografija mora funkcionisati na naslovnici portala, u kratkoj objavi, na telefonu i u beskonačnom nizu drugih fotografija.
Bijela haljina na ulicama Pariza upravo to postiže. Kontrast između svečanog kroja i običnog gradskog prostora odmah privlači pogled. Povezanost s Merilin Monro daje fotografijama poznatu kulturnu referencu. Kimina figura obezbjeđuje prepoznatljivost, dok jakna stajlingu daje savremeni potpis.
Sve se može razumjeti bez dugog objašnjenja. To je moć dobro osmišljene slike.
Ljudi često ovakve pojave odbacuju kao površne, kao da izgled, moda i način predstavljanja nemaju nikakvu društvenu vrijednost. Ne slažem se s tim. Vizuelna kultura snažno utiče na naše ideje o ljepoti, statusu, ženstvenosti, luksuzu i samopouzdanju. Ona je ozbiljan posao, čak i kada njen konačni proizvod izgleda kao nekoliko spontanih fotografija s ulice.
A kod Kim je spontanost najčešće samo dio utiska.
Posuđivanje iz prošlosti nije nedostatak originalnosti
U modi gotovo ništa ne nastaje iz potpunog vakuuma. Dizajneri, stilisti i javne ličnosti stalno se vraćaju prethodnim decenijama. Mijenjaju materijale, proporcije i kontekst, ali osnovne ideje kruže.
Zbog toga mi ne smeta što je Kim ponovo posegnula za estetikom povezanoj s Merilin Monro. Naprotiv, zanimljivo je vidjeti kako ista ideja izgleda na ženi koja predstavlja sasvim drugačiju epohu slavnih.
Merilin Monro pripadala je dobu filmskih studija, velikog platna i pažljivo kontrolisanih javnih nastupa. Kim Kardašijan pripada vremenu u kojem se slava proizvodi svakodnevno, kroz televiziju, društvene mreže, modne kampanje, privatne brendove i neprekidnu prisutnost u medijima.
Obje su razumjele vrijednost prepoznatljive slike, samo što su djelovale u potpuno različitim medijskim sistemima.
Upravo tu ovo poređenje postaje zanimljivije od pitanja liči li jedna haljina na drugu. Kim koristi jedan od najsnažnijih simbola klasičnog Holivuda, ali ga smješta u kulturu u kojoj se slika više ne čeka u bioskopu ili časopisu. Ona se odmah širi ekranima širom svijeta.
Nekada su ikone stvarali studiji. Danas poznate osobe mnogo neposrednije upravljaju vlastitim imidžom. Kim je jedan od najuspješnijih primjera te promjene.
Pariz nije nevažna kulisa
Ni mjesto na kojem se pojavila nije bez značaja. Pariz nije samo grad u kojem se održavaju modni događaji. On u kolektivnoj predstavi i dalje nosi autoritet modne prijestonice, prostora u kojem se odjeća posmatra ozbiljnije i gdje dobro izgrađen stajling dobija dodatnu težinu.
Ista haljina u drugačijem okruženju mogla bi izgledati kao klasično večernje izdanje. Na pariškoj ulici, uz kožnu jaknu preko ramena, ona postaje dio šire modne priče.
Tu se vidi zašto kontekst određuje način na koji doživljavamo odjeću. Moda nije samo komad tkanine. Važni su osoba, mjesto, držanje, fotografija i trenutak u kojem se sve to spaja.
Kim nije samo obukla bijelu haljinu. Ona je u Parizu proizvela prizor koji povezuje nekoliko veoma jasnih pojmova: stari Holivud, savremenu slavu, luksuz, tijelo i samopouzdanje.
Samopouzdanje je najvažniji dio stajlinga
Najskuplja haljina može izgledati potpuno neuvjerljivo ako je osoba nosi kao da bi se najradije sakrila. S druge strane, jednostavna kombinacija može ostaviti snažan utisak kada se nosi s pravom mjerom sigurnosti.
Kim Kardašijan u ovom slučaju nije djelovala kao da haljina upravlja njom. Koračala je kao osoba koja je svjesna pogleda, fotografa i reakcija koje će uslijediti. To je dio njenog zanata.
Ne mislim da je takvo ponašanje nužno izraz narcizma, kako se često površno tumači. Biti svjestan vlastitog javnog imidža nije isto što i biti nesvjestan svega drugog. Za osobu čija karijera, kompanije i medijska vrijednost dobrim dijelom zavise od prepoznatljivosti, upravljanje izgledom predstavlja poslovnu vještinu.
Kim je odavno prestala biti samo učesnica rijaliti programa. Ona je američka preduzetnica i jedna od najprepoznatljivijih televizijskih ličnosti svoje generacije. Njen izgled zato nije odvojen od njenog poslovnog identiteta. On je njegov važan dio.
To nekome može zvučati hladno i proračunato. Ja bih prije rekao da je pametno. Ako već živite od pažnje javnosti, ima smisla naučiti kako se ta pažnja privlači i zadržava.
Glamur ne mora pripadati samo prošlosti
Često se može čuti da više nema pravih holivudskih zvijezda i da današnje slavne osobe ne posjeduju eleganciju nekadašnjih ikona. U toj tvrdnji ima dosta nostalgije, ali i selektivnog pamćenja.
Prošlost danas posmatramo kroz najbolje fotografije, najpoznatije haljine i pažljivo sačuvane trenutke. Ne vidimo svakodnevnu buku koja ih je okruživala. Savremene zvijezde, nasuprot tome, gledamo neprekidno, iz svakog ugla i često bez ikakve distance.
Kim Kardašijan ovakvim izdanjem pokazuje da klasični glamur nije mrtav. Samo se promijenio. Više nije zatvoren u filmskom studiju niti rezervisan za crveni tepih. Može izaći na ulicu, dobiti kožnu jaknu i biti prilagođen vremenu u kojem jedna fotografija za nekoliko minuta obiđe planetu.
To je razlog zbog kojeg mi ovaj stajling djeluje uspješno. Ne pokušava vratiti prošlost u njenom izvornom obliku. Uzima ono što je u toj prošlosti bilo snažno, prepoznatljivu siluetu, bijelu boju, senzualnost i sigurnost pred kamerama, pa od toga pravi savremenu sliku.
Kim Kardašijan možda nije Merilin Monro, ali nije ni potrebno da bude. Najbolji omaž nije kopija. Najbolji omaž prepoznaje zašto je određena estetika postala kultna, a zatim je prevodi na vlastiti jezik.
Ona je upravo to uradila u Parizu. Podsjetila je na Merilin, ali se nije izgubila u toj referenci. Na kraju smo ipak vidjeli Kim: odvažnu, promišljenu, potpuno svjesnu svog tijela i još svjesniju moći koju jedna dobro oblikovana slika danas može imati.
IZVOR