Đina Džinović ponovo je u centru pažnje i ponovo zbog onoga što najbolje prolazi u našim medijima, luksuza. Ovaj put povod je fotografija s Kaprija, bijeli bikini, šareni končani ogrtač i narandžasta Hermès torba na stijeni, za koju se procjenjuje da košta oko 15.000 evra. Iza toga je priča o krstarenju s majkom Melinom i očuhom na jahti vrijednoj 10 miliona evra, o 25 obiđenih ostrva, Grčkoj pa Italiji, i o TikTok ispovijesti koja je, iskreno, zanimljivija od same torbe.

Ja ovu priču ne vidim kao još jednu vijest o djeci poznatih koja uživaju za sve pare. Vidim je kao mali, savršeno upakovan primjer kako danas izgleda ekonomija pažnje na Balkanu.

Šta se zapravo dogodilo

Prema tekstu koji je 31. avgusta objavila Srpskainfo, Đina već neko vrijeme krstari sa majkom i očuhom. Nakon nekoliko dana u Grčkoj, stigli su na Kapri. Na plaži je pozirala s pomenutom Hermès torbom, koju je za potrebe fotografisanja odložila na stijenu. Fotografija je, očekivano, postala glavna vijest.

Isti članak prenosi i njen TikTok video u kojem objašnjava kako izgleda taj odmor. Kaže da su obišli 25 ostrva i da će ljudi pomisliti da obilazi barove, ali da je zapravo vode po muzejima. Žali se da je bude u devet ujutru, a ona voli da spava do podne, da bude nervozna preko dana, pa onda trenira da izbaci negativu. Spominje da u posljednjih godinu dana živi brže, da je prestala da izlazi, da uskoro počinje fakultet, da uči da bude smirena, staložena i vrijedna, da se druži s ljudima koji rade i stvaraju i da ima opciju da promijeni neke stvari u životu i da to želi.

To je suština. Sve ostalo su varijacije na temu koliko torba košta i gdje je jahta usidrena.

Torba od 15.000 evra nije samo torba

Volio bih da možemo razgovarati o Hermès torbi kao o modnom detalju, ali ne možemo. U našem kontekstu, torba od 15.000 evra nikada nije samo torba. To je godišnja plata prosječnog radnika u Bosni i Hercegovini i Srbiji. To je stan od tridesetak kvadrata u manjem gradu. To je trošak studiranja za nekoliko godina.

Kada neko tu torbu nosi na plažu i spušta je na stijenu da bi napravio savršenu fotografiju, on ne pokazuje torbu. On pokazuje status. Hermès, a posebno Birkin i Kelly modeli, odavno nisu obični aksesoari. To su ulaznice u klub. Lista čekanja, pozivnice za kupovinu, cijene koje rastu iz godine u godinu. To je finansijski instrument koliko i modni komad. Đina to vrlo dobro zna, kao što zna i publika kojoj se obraća.

Meni je posebno zanimljiv detalj da je torba narandžasta i da je na plaži. Hermès se ne nosi na plažu iz praktičnih razloga. To je poruka da se može. Da se ne mora paziti na pijesak, so i kamen. Da je torba potrošna roba, kao peškir. I upravo ta nonšalancija izaziva reakciju, pola ljudi se divi, pola se zgražava, ali svi kliknu.

Mediji to znaju i zato naslov mora da sadrži cijenu. Foto torba od 15.000 evra za plažu. Bez cijene, to je samo djevojka u bikiniju. Sa cijenom, to je događaj.

Jahta od 10 miliona i 25 ostrva kao novi normalni

Drugi broj koji se provlači kroz članak je još veći, jahta od 10 miliona evra i 25 ostrva. To više nije ljetovanje, to je demonstracija moći.

Ne sporim nikome pravo da ljetuje kako želi i s kim želi. Melina Džinović je godinama gradila modni brend, Haris Džinović je decenijama jedan od najpoznatijih pjevača narodne muzike, novac je u toj porodici postojao mnogo prije TikToka. Ali ono što se promijenilo je način na koji se taj novac pokazuje.

Nekada su se djeca poznatih krila od javnosti. Danas su ona glavni sadržaj. Đina ne krije kako uživa, kako i sam naslov kaže. Ona snima, pozira, komentariše, odgovara. Njen odmor nije privatna stvar, to je serijal. Grčka, pa Kapri, pa Španija s privatnim helikopterom i torbom od 2.000 evra od prošlog mjeseca, pa terasa luksuzne vile u Beogradu. Svaka epizoda mora biti malo skuplja od prethodne da bi zadržala pažnju.

I tu dolazim do onoga što me zaista zanima. Kome se to prodaje i zašto to tako dobro prolazi kod nas.

Odgovor je jednostavan. Prodaje se publici koja živi u zemljama gdje je prosječna plata između 600 i 900 evra, gdje većina ljudi ljetuje sedam dana u apartmanu od 50 evra po noći i gdje je odlazak na more za četvoročlanu porodicu finansijski poduhvat. Kada takvoj publici svakodnevno servirate jahtu od 10 miliona i torbu od 15.000 evra, dobijate dvije reakcije koje su obje korisne za algoritam, zavist i fascinaciju. Nema ravnodušnih.

Najiskreniji dio priče je onaj o buđenju u devet

Paradoksalno, najvredniji dio ovog članka nije torba, nego Đinin monolog. Poslušajte ponovo šta kaže, vode me po muzejima, bude me u devet, nervozna sam, treniram da izbacim negativu, učim da budem smirena i vrijedna, družim se s ljudima koji rade i stvaraju, imam opciju da promijenim stvari.

Meni to zvuči kao djevojka od dvadesetak godina koja pokušava da nađe smisao u svijetu gdje joj je sve dostupno, osim osjećaja da je sama nešto zaslužila. I to nije kritika, to je ljudski.

Ona otvoreno kaže da je labilnija, da ima želju da bude normalna, da želi da promijeni neke stvari. To je neuobičajeno iskreno za nekoga ko živi od imidža. Većina bi samo objavila fotografiju i dodala emoji sunca. Ona pokušava da objasni proces. Da kaže, znam da ovo izgleda kao čisti luksuz, ali ja pokušavam da budem disciplinovanija, da ustajem ranije, da vježbam, da upišem fakultet.

I tu se moj stav lomi. S jedne strane, potpuno razumijem skepticizam publike. Lako je biti disciplinovan kada te na to tjera odmor na jahti od 10 miliona. Lako je pričati o promjeni kada imaš opciju da je sprovedeš. Većina mladih u Bosni i Srbiji nema jahtu, nema Hermès torbu, nema ni opciju da bira hoće li ustati u devet ili u dvanaest jer rade za minimalac ili studiraju i rade istovremeno.

S druge strane, ne mogu da joj zamjerim što koristi ono što ima. Nije ona izmislila sistem u kojem se pažnja mjeri cijenom torbe. Ona ga samo igra bolje od većine. I za razliku od mnogih koji samo pokazuju, ona barem pokušava da doda i priču o ličnoj promjeni. Da li će ta promjena potrajati, kako i sama kaže vidjećemo koliko će to da traje, to je njeno pitanje, ne naše.

Šta mediji rade od ovoga i zašto to prolazi

Moram nešto reći i o načinu na koji se ovakve vijesti pakuju. Naslov mora imati FOTO velikim slovima, cijenu torbe, jahtu i broj ostrva. U tekstu se onda nižu linkovi na prethodne tekstove, Đina se vozila helikopterom, Đina pokazala noge, Đina ostavlja bez daha. To je klasična reciklaža pažnje. Jedna ličnost postaje rubrika.

Ne mislim da je to novinarstvo u ozbiljnom smislu. To je sadržaj koji hrani algoritam. Ali razumijem i zašto nastaje. Publika to traži. Svaki put kada kliknemo na torbu od 15.000 evra, mi glasamo da sutra dobijemo torbu od 20.000 evra. Mediji samo isporučuju ono što mjerljivo prolazi. Problem je što u toj trci nestaje prostor za pitanja koja bi zaista bila korisna.

Na primjer, niko ne pita koliko košta održavanje jahte od 10 miliona godišnje, koliki je porez na takvu imovinu i gdje se on plaća. Niko ne pita kako izgleda ekonomija modnog brenda koji može da finansira takav stil života i koliko ljudi u toj ekonomiji radi za prosječne plate. Niko ne pita zašto je fakultet predstavljen kao velika životna promjena za nekoga ko ima dvadeset i kusur godina, iako bi to trebalo da bude normalan korak.

Umjesto toga, dobijamo narativ u kojem je luksuz sam po sebi vijest, bez konteksta i bez posljedica.

Druga strana, da li je problem u Đini ili u nama

Ovdje moram biti pošten i prema drugoj strani priče. Đina Džinović nije političarka, nije na budžetu, ne troši javni novac. Troši porodični novac, kako god da je stečen, i ima pravo da ga troši kako želi. Ne krši zakon time što nosi skupu torbu na plažu. Ne oduzima nikome ništa direktno.

Štaviše, ona je proizvod porodice koja je javnosti poznata decenijama. Haris Džinović je odavno javna ličnost, Melina je izgradila prepoznatljiv brend. Očekivano je da će i njihova djeca biti u medijima. I za razliku od mnogih drugih nasljednika, Đina barem otvoreno pokazuje šta radi, ne folira se da je skromna dok iza zavjese živi potpuno drugačije.

Moj problem nije Đina kao osoba. Moj problem je društvo koje je ovakav prikaz luksuza pretvorilo u glavni izvor aspiracije. Kada mlada djevojka iz Prijedora, Tuzle ili Niša svaki dan gleda Kapri, Birkin torbe i privatne helikoptere, a onda ode u prodavnicu i shvati da joj je plata dovoljna za trećinu te torbe, šta joj ostaje. Ostaje joj osjećaj da je neuspješna, iako je možda vrijedna i obrazovana. To je psihološka cijena ovakvog sadržaja, a o njoj se nikada ne govori.

S druge strane, ovakav sadržaj stvara i lažnu sliku da je uspjeh jednak vidljivom luksuzu. Da ako ne objaviš torbu, kao da je nisi ni kupio. Da ako ne snimiš jahtu, kao da nisi ni bio na moru. To je zamka u koju upadaju i bogati i siromašni, samo je kod bogatih skuplja.

Šta ostaje poslije Kaprija

Nakon Kaprija će doći novo ostrvo, nova torba, novi naslov. To je sigurno. Đina je pronašla formulu koja funkcioniše, mediji su pronašli lik koji donosi klikove, publika je pronašla sadržaj koji istovremeno nervira i zabavlja.

Ja bih volio da iz ove priče izvučemo nešto korisnije od same cijene torbe. Volio bih da mladi koji ovo gledaju postave sebi pitanje šta je zaista vrijedno. Da li je to torba koja košta kao stan, ili je to opcija da promijeniš neke stvari u životu, kako i sama Đina kaže. Jer ta rečenica, imam opciju da promijenim neke stvari i hoću, vrijedi više od svih Hermès torbi zajedno, ako je zaista misli.

Ako je ne misli, ostaće samo još jedna fotografija na stijeni, koja će se za sedam dana zaboraviti, do sljedeće torbe.

A mi ćemo, kao i obično, kliknuti, prokomentarisati i nastaviti dalje, uvjereni da smo vidjeli luksuz, a zapravo smo vidjeli samo dobro isplaniran sadržaj.

IZVOR: Srpskainfo